Kako je istaknuo kustos izložbe Marko Golub, ova je izložba nastavak postupnog procesa obrade golemog i značajnog Ljubičićeva opusa od ranih 1970-ih do danas, putem serije izložbi i publikacija koje su dosad tematizirale vizualne identitete, a donosi kritičku refleksiju na radove koji su od ranih godina njegove karijere više ili manje eksplicitno doticali politička i društvena pitanja.

Izložba publici predstavlja plakate, vizualne identitete, polemičke tekstove, dokumentaciju o različitim kampanjama i intervencijama u javnom i medijskom prostoru, predmete poput majica i šalica s otisnutim provokativnim sloganima, nastale od prve polovice 1970-ih do 2000-ih godina za različite prilike i kontekste, podijeljene u pet cjelina.

Prvu čine plakati i vizualni identiteti za velike političke manifestacije nastali u rasponu od 1980. do 1989. godina i u kojima Ljubičić tematizira odnos prema političkim simbolima socijalizma s idejom da ih propita, sagleda iz novog rakursa i stavi u neočekivane odnose. U drugoj su predizborni plakati nastali tijekom 90-ih godina za različite hrvatske političke stranke (Koalicija, HNS i drugi) koje karakterizira snažan konfrontacijski naboj u eri načelnog višestranačja, ističe Golub.

Treća cjelina donosi neke od najpoznatijih i najnagrađivanijih Ljubičićevih radova, antiratne plakate iz ranih 1990-ih, kao što su Krvatska, Read Between the Lines, logo Vukovar, Dubrovnik – To be or not to be.

Četvrta cjelina ukazuje na kontinuitet Ljubičićevog zagovaranja redizajna vizualnog identiteta države, a peta donosi niz radova u kojima Ljubičić reagira na aktualna društvenopolitička zbivanja ili daje nova čitanja važnim zbivanjima iz naše prošlosti.

"Svim ovim temama Ljubičić prilazi na angažiran, intelektualan i duhovit način, ugrađujući u njih uvijek i dah svog vlastitog 'političkog' projekta, nadahnut nekim snažnim utopističkim uvjerenjem da dizajn može biti instrument integralne društvene transformacije. To leži u srži čak i Ljubičićevih identitetskih projekata, koji sami po sebi ne bi bili politički da nema njegovog ustrajanja kako je dobra, logična, moderna i jezgrovita vizualna komunikacija pretpostavka svake rasprave o jednako tako uređenom društvu", smatra Golub.

Svaki Ljubičićev dizajn, zaključuje, stoga se može čitati kao iskaz o mogućoj transformaciji, o onome što bi moglo biti, o kontradikcijama komunikacije u našem dobu slika, ali i o "odgovornosti dizajnera prema društvu i vremenu", kako glasi jedan od Ljubičićevih slogana otisnut uz njegov autoportret.