Urednik knjige Sven Popović rekao je kako je riječ o vro ambicioznom, kompleksnom romanu pisca rođenog u Kostariki, odraslog u Portoriku, a koji danas živi u Londonu, autoru koji hrvatskoj publici nije nepoznat – godine 2018. boravio je u Zagrebu kao gost 17. Festivala europske kratke priče.

"Muzej besanih" (2017.) njegov je drugi roman, u punom smislu riječi globalni roman koji se proteže kroz kontinente i desetljeća i vodi čitatelja na grozničavu odiseju prepunu zavjera i paranoje, kazao je Popović.

Fonseca je otkrio kako je ideju za ovaj roman imao oduvijek ali se, kad je tek počinjao pisati, nije osjećao posve spremnim uhvatiti u koštac s nečim tako kompleksno zamišljenim. "Činilo mi se previše ozbiljnim i teškim", rekao je. Zato je prvo napisao svoj "zaigrani" prvi roman "Colonel Lagrimas" (2015.), koji ga je proslavio, pa se tek onda okrenuo realizaciji ideje iz koje je proizašao "Muzej besanih".

Ispočetka mu je bilo teško, jer je imao puno priča ali nije znao koja će biti poveznica među njima, "a onda su se polako sve te različite priče počele spajati i stapati jedna u drugu i iskristalizirao se jedan jasno vidljiv mozaik".

Carlos Fonseca (1987.) našao se 2017. godine na Bogota39 listi najboljih latinoameričkih autora mlađih od četrdeset, Encyclopedia Britannica stavila ga je na popis "20 mlađih od 40: mladi oblikovatelji budućnosti", dok ga je časopis Granta odabrao kao najboljeg romanopisca na španjolskom. Napisao je još roman "Austral" (2022.), a priče su mu objavljivane u listovima poput Guardiana, BOMB-a, Art Flasha i White Reviewa. Predaje latinoameričku književnost na Trinity Collegeu Sveučilišta Cambridge.

Fonseca je kazao kako je na njega kao na mladoga pisca presudno utjecao roman "Divlji detektivi" Roberta Bolaña, pisca koji ga je, kako je istaknuo, "poučio poniznosti ali i naučio kako povezati priče koje cirkuliraju globalno a sve imaju veze s onim gdje se vi nalazite". "Ja volim skupljati priče i nikada ne počnem pisati prije nego mi se kompletan kolaž priča jasno složi u glavi - uvijek moram, poput arhitekta, imati u glavi kompletnu strukturu. Zato se još uvijek osjećam kao vrlo formalan tip pisca", rekao je.

Sebe je opisao kao pisca u kojemu "čuči jedan mali povjesničar", a budući da je odrastao u uvjerenju da je povijesni roman nešto najdosadnije, ključno pitanje s kojim se suočio u pisanju bilo je kako se osloboditi tradicionalnog pristupa i "raditi s povijestima koje su hrabre". "U mojem slučaju, to su povijesti povezane s mjestom odakle dolazim – dakle, naravno, političke su", istaknuo je.

U romanu "Muzej besanih", netom prije novog milenija, kustos prirodoslovnog muzeja dobiva pozivnicu modne dizajnerice, samozatajne Giovanne Luxembourg, za suradnju na zajedničkoj umjetničkoj izložbi neodređene forme. Giovanna je opsjednuta kamuflažom i mimikrijom u životinjskom carstvu i tijekom njihovih sastanaka započinju neobičan odnos temeljen na tajnama i eliziji. Sedam godina poslije, nakon smrti dizajnerice, kustos dobiva arhiv njihovog nedovršenog projekta koji nudi ključ u Giovanninu obiteljsku povijest.

Od predgrađa New Jerseyja, besanih noći u New Yorku, preko gvatemalskih prašuma pa sve do napuštene grdosije nebodera u San Juanu, u romanu "Muzej besanih" Fonseca plete slojevitu, kaleidoskopsku priču koja donosi sliku fragmentiranog svijeta gdje nikome nije jasno što je istina, a što ironija.

Knjigu je sa španjolskoga prevela Ela Varošanec Krsnik.