Iako bi se na temelju naslova dokumentranog filma 'Seflie' Agostina Ferrentea, koji je premijeru imao u sklopu programa Panorama Berlinalea, a bio je nominiran i za Europsku filmsku nagradu, moglo zaključiti da je riječ o filmu koji istražuje fenomen kulture selfija i narcizma u vrijeme društvenih mreža, to su teme kojima se autor bavi samo prosredno, kroz specifičnu formu ove dokumentrane priče o tragičnoj propasti jednog društva.

Protagonisti filma, dvojica 16-godišnjih dječaka iz napoletanskog kvarta Rione Traiano, Pietro i Alessando, ujedno su i snimatelji filma koji je Ferrente koncipirao zadajući im razne snimateljske zadatke koji u središtu imaju jedno - da proniknu u svakodnevicu i dirljivo prijateljstvo dječaka čije je živote zauvijek promijenila smrt prijatelja, vršnjaka Davidea Bifolca, kojega je nekoliko godina ranije policija zabunom ubila, bez ikakvog razloga, nedaleko od kuće. Taj postupak, kakav smo primjerice vidjeli i u hrvatskom filmu 'Dani ludila' Damjana Nenadića, daje gledatelju iluziju da zadire duboko u intimu filmskog subjekta, što je jedna od ključnih vrijednosti ovog filma izdvajajući ga iz mnoštva sličnih koji se bave teškim životom prerano odraslih tinejdžera u socijalno depriviranim zajednicama.

Tema filma je, kao i kod mnogih fikcijskih i fakcijskih dijela koja se bave jugom Italije, poguban utjecaj mafije i korupcije na društvo. Pritom je to isto društvo posve slijepo na na to što mu se događa. Pa je tako i u 'Seflieu' sav bijes usmjeren na policajce - čijem ponašanju, neopreznom usmrćivanju djeteta, naravno nema opravdanja - no oni nisu krivci, nego žrtve sustava u kojemu se posve uzaludno boriti sa sveprisunim neprijateljem. To je slika napoletanskog kvarta kakvu nam donosi Ferrente, u kojemu je čin građanske hrabrosti i otpora ne pristati na lakši put, put kojim ide većina, a to je dilanje i rad za mafiju, nego pokušati poštenim radom osigurati egzistenciju.

Pietro i Alessando takvi su junaci, tinejdžeri koji se svim silama bore ostati na 'pravome putu' mada im okolnosti baš ne idu na ruku. Odrastaju u mačističkoj kulturi, okruženi ikonografijom preuzetom iz američkih geta - rap glazba, šilterice, tetovaže, igranje oružjem i 'opasne' poze - gdje djevojčice od 15 godina izgledaju kao pripadnice obitelji Kardashian. Naglašeno su seksualizirane, a progovaraju jezikom 19. stoljeća obrazlažući u kameru da muškarce treba 'poštovati', što u prijevodu znači da ih trebaju vjerno čekati dok se ne vrate s odsluženja zatvorske kazne pa trajala ona i više desetljeća. Možda je čak manje šokantno od toga što te cure izgovore to da s 15 godina uopće imaju potrebu razmišljati o tome što učiniti ako ti dečko zaglavi u zatvoru na 20 godina. 'Moj tata živi takav život, pa zašto ne bi i moj muž', tumači jedna.

Taj selfie napuljske kulture koju Ferrente nudi tragična je slika društva razapetog između 21. stoljeća i srednjeg vijeka. To je slika društva kojemu su korupcija i kriminal oduzeli svaku perspektivu. Osim toga Ferrenteov Napulj prljav je i ružan. To je grad koji izgleda kao 'Afrika sa strujom', kako je rekao afrički poduzetnik u posjeti Splitu. Ne nedostaje ni sitnica koje čine tipičnu sliku Italije - skuteri, tabletići i gobleni, ogromni tanjuri tjestenine, kipovi Bogorodice na sve strane - no slika snimana mobitelom, sa dugim selfie štapom ili iz ruke, je 'prljava' i neprivlačna jednako kao i ambijent koji prikazuje.

Jedine ostatke slavne prošlosti i atraktivnih turističkih lokaliteta naziremo u jednoj sceni na plaži te u toponimima - Viale Traiano i Rione Traiano. Ironično, baš nose ima cara Trajana koji je ostao zapamćen kao jedan od najuspješnijih i najboljih vladara moćnog carstva. U siromašnim kvartovima Napulja od stare slave i ljepote nije ostalo ništa, a nesretnim dječacima preostalo je jedino 'ne razmišljati o onome što nemaš jer to boli'. Jedini tračak nade u bolju budućnost njihova je nesikvarenost i iskreno prijateljstvo.

Film će se u zagrebačkom Dokukinu KIC i kinu Kinoteka prikazivati od 13. prosinca, u Pop-up kinu Samobor 14. i 15. prosinca, u varaždinskom kinu Gaj 10. i 17. prosinca. U Puli je najavljen za 10. i 11. prosinca, a splitskoj Kinoteci Zlatna vrata 11., 12. i 17. prosinca, dok će u siječnju 2020. godine igrati u riječkom Art-kinu te u Rovinju, Krapini i drugdje. Disturbuter je Restart.