Redateljica Ena Sendijarević predstavila je u konkurenciji Zagreb Film Festivala svoj dugometražni prvijenac, 'Negdje lijepo' - apsurdistički film ceste na bosanski način koji teme identiteta i migracija propituje kroz intimističku priču o djevojci koja je simbolički i doslovno na razmeđi dvaju svjetova
Glavna junakinja Alma je, kao i redateljica, porijeklom iz Bosne i Hercegovine odakle je otišla u Nizozemsku. Kada doznaje da joj je otac, kojega gotovo da i ne poznaje, završio u bolnici, odluči ga posjetiti. U Bosni se susreće s rođakom koji joj baš i nije spreman pomoći, a upoznaje i njegovog prijatelja s kojim se upušta u ljubavnu avanturu.
Pokušavajući doći do oca susreće šarolike likove iz te slikovite zemlje, pritom tražeći i svoj identitet na prijelazu iz djevojčice u ženu koja i seksualno sazrijeva, ne želeći se pokoriti patrijarhalnim zadatostima i tipičnom balkanskom muškarcu.
U razgovoru za Hinu redateljica je rekla kako je ozbiljne teme koje su danas prisutne na svim razinama željela prikazati na drugačiji način.
'Vidjela sam puno nasilnih priča o migraciji, ima i u mom filmu nešto nasilja, no samo da se vidi koliko je ono glupo. Nisam željela opasan narativ s herojskom pričom o tome kako nekoga treba ubiti, puno više sam se fokusirala na apsurdnost i čak banalnost događaja', istaknula je.
Smatra da i inače neke stvari koje se događaju u svijetu treba gledati na apsurdan način. 'Željela sam napraviti zaigrani i pomalo buntovnički film ceste o temama koje su važne ne samo Nizozemskoj ili Bosni, nego cijeloj Europi, identitet, migracija, napetosti između Istoka i Zapada, kulturne razlike mojih dviju domovina', dodala je.
Redateljica je iz Bosne otišla kao petogodišnjakinja zbog rata, a iako film ima neke autobiografske elemente, on prikazuje generaciju koja je mlađa od nje, "poslijeratnu generaciju u čijem se svijetu mogu osjetiti naznake ratnih posljedica, ali to nije njihova priča".
Kritičari njezin izričaj uspoređuju s onim američkog redatelja Jima Jarmuscha. 'Jako sam voljela Jarmuschov film Čudnije od raja kojeg sam vidjela na drugoj godini filmske akademije u Amsterdamu. Oduševio me jer sam prvi put vidjela da se o mladenaštvu i migraciji može govoriti na zaigrani način, a to je i način na koji sam i ja vezana uz te teme', kaže Sendijarević.
Srce Sarajeva za mene je Oscar
Film 'Negdje lijepo' premijerno je prikazan u Rotterdamu gdje je osvojio Posebno priznanje žirija, a na Sarajevo Film Festivalu dobio je Srce Sarajeva za najbolji film. 'Puno mi znači nagrada iz Sarajeva, znam da je kulturne događaje u istočnoj Europi puno teže organizirati nego u Nizozemskoj. Rotterdamski festival je kao rekreacija u usporedbi s ovdašnjim festivalima, Sarajevo Film Festival i Zagreb Film Festival više su kao svojevrsni politički čin', ustvrdila je.
'Važno je da ti događaji postoje, u Sarajevu sam to otvaranje prema umjetnosti mogla osjetiti još kada sam dolazila kao mala djevojčica na festival. Neki najviše žele osvojiti Oscara, a Srce Sarajeva za mene je bilo ostvarenje jednog od najvećih snova u mom životu. Trebalo mi je mjesec dana nakon toga da dođem k sebi', napomenula je.
Ena Sendijarević autorica je nekoliko nagrađivanih kratkometražnih filmova, 'Nemir' (2014.) i 'Uvoz' (2016.) koji su prikazani na Zagreb Film Festivalu. Filmovi su joj uvršteni na međunarodne festivale u Torontu, Rotterdamu, Palm Springsu i Cannesu (15 dana autora).