književni fenomen

Novi Knausgård stiže u hrvatske knjižare: 'Sude mu oni koji pišu, a uopće ne čitaju'

29.09.2024 u 21:59

Bionic
Reading

Naklada Oceanmore objavila je novi dio petoknjižja Karla Ovea Knausgårda, roman 'Vukovi iz šume vječnosti', u prijevodu Anje Majnarić. Drugi je to dio Knausgårdova petoknjižja, nakon 'Jutarnje zvijezde', koji na hrvatskom jeziku možemo čitati svega godinu dana nakon što je objavljen izvornik na norveškom jeziku. Od ponedjeljka će se knjiga moći kupiti u svim boljim knjižarama

Gordana Farkaš Sfeci, nakladnica i urednica Knausgårdovih izdanja kod nas, kaže da ovaj norveški pisac u Hrvatskoj ima čvrst i stabilan krug čitatelja te oni željno iščekuju svaku njegovu knjigu.

'To nije najjednostavnija književnost na svijetu, tako da smo zadovoljni time koliko je čitatelja koji ga vole. Znam da ima i osporavatelja, ali često sam među tim osporavateljima srela ljude koji ga uopće nisu čitali niti su ga pokušavali čitati. Uvredljiv mi je takav patronizirajući stav, prosudbe na temelju rekla-kazala, a to se kod nas često vidi kod ljudi koji pišu, a uopće ne čitaju, ali prosuđuju', kazala je Farkaš Sfeci za tportal.

Saga o ljudima, prirodi i životu

'Vukovi iz šume vječnosti', prema njezinim riječima, veličanstvena su saga o ljudskim odnosima, kulturnom i znanstvenom naslijeđu, ljudskim ograničenjima i mogućnostima te sudbinskoj povezanosti s prirodom.

'Nakon odsluženja vojnoga roka (1986.) devetnaestogodišnji Syvert vraća se kući majci i bratu. Nastoji se ponovno uklopiti u civilni život pa trenira nogomet, izlazi s vršnjacima, zanima se za djevojke. Jednoga jutra, nakon što je sanjao oca koji je nekoliko godina prije poginuo u prometnoj nesreći, osjeti da je brak njegovih roditelja bio u raspadu, na kraju. U podrumu pronalazi očeve stvari i kutiju s pismima na ćirilici pristiglim iz Rusije. Kada uspije pronaći prevoditelja s ruskoga, koji mu prevede pisma, shvaća da su to pisma žene koju je njegov otac volio i zbog koje je namjeravao napustiti obitelj. Teško bolesna majka odlazi u bolnicu, Syvert se zapošljava, vodi brigu o mlađemu bratu Joaru i piše pismo ženi u Rusiju. Putin je već na vlasti, biologinja s Moskovskog sveučilišta, Alevtina, odlazi sa sinom u rodni gradić kako bi organizirala proslavu osamdesetog rođendana svojega poočima, umirovljena glazbenika, kojemu je nježno privržena. Nekoliko dana okrenuta sebi, suočena sa svojim životom, promišlja o tome kako je od nadarene, znatiželjne i ambiciozne znanstvenice postala srednjostrujaška sveučilišna profesorica. Zainteresira se i za priču o pokojnoj majci i svojem biološkom ocu. Doznaje da je i on već godinama mrtav, ali i da ima dva polubrata u Norveškoj', navodi urednica Farkaš Sfeci.

Stapanje nespojivog

Anja Majnarić, Knausgårdova prevoditeljica, navodi da bi njegov novi roman mogao biti iznenađenje za čitatelje jer se radnjom ne nastavlja tamo gdje je završio prvi dio, 'Jutarnja zvijezda'.

'Umjesto toga vraća nas u prošlost, u 1986. godinu i dane oko eksplozije nuklearne elektrane u Černobilu, a potom nas u drugoj polovici vodi u daleku Rusiju. Pripovjedača je ovaj put manje, pratimo dva glavna lika, uz epizodna pojavljivanja još pokojeg. Prva je polovica tipični Knausgård, podsjetit će nas na dijelove 'Moje borbe', a druga je možda najdalja od svega što smo od njega dosad čitali. Ipak, na kraju romana dva se naizgled nespojiva dijela stapaju, a postaje nam jasnije i čime ćemo se baviti u daljnjim nastavcima', izjavila je Majnarić za tportal.

Washington Post o 'Vukovima iz šume vječnosti'

'Knausgård i u 'Vukovima iz šume vječnosti' ostaje jedan od velikih kroničara malih, svakodnevnih životnih iskustava. Alevtina će se čas baviti dubokoumnim razmišljanjima o evoluciji, a čas razmatrati mesne okruglice. Knausgård je akutno usklađen sa simultanošću uzvišenosti i banalnosti u životu... Iako konačan oblik Knausgårdova najnovijeg pothvata nije još vidljiv, dobro znamo da nema dima bez vatre. Najvjerojatnije nam se sprema nešto zlokobno', stoji u prikazu Washington Posta.

Roman koji u izvorniku ima gotovo osamsto stranica prevodila je, otkriva, otprilike sedam mjeseci.

'Nisam se osobito mučila s prevođenjem, ali išlo mi je jako sporo. Puno mi je draži drugi dio, čija je pripovjedačica ruska biologinja i koji vrvi ruskim misticizmom, filozofskim i metafizičkim razmišljanjima, pa mi je njega bilo ljepše prevoditi nego prvi dio, koji je nominalno lakši, ali više očekivan. Upravo je to ono što najviše volim kod Knausgårda, to što nas katkada uljuljka u taj svoj stil i svoj svijet, a onda nas neočekivano lansira u nešto potpuno novo i natjera da razmišljamo o nečemu o čemu inače nikad ne bismo', izjavila je Majnarić.

  • +2
Karl Ove Knausgård Izvor: EPA / Autor: Andreu Dalmau

Najpoznatiji norveški pisac od Ibsena

Karl Ove Knausgård književni je fenomen 21. stoljeća. Istodobno napadanog, osporavanog, ali i obožavanog i hvaljenog, ovog norveškog pisca s pravom uspoređuju s nekim od najvećih imena svjetske književnosti. Nesumnjivo spada u među najvažnije pisce našeg svijeta i ovog vremena, a njegove su knjige, tomovi na nekoliko tisuća stranica, prevedene na 35 svjetskih jezika i prodane u milijunskim nakladama. Samo u Norveškoj njegova je 'Moja borba', šestoknjižje kojim je stekao svjetski ugled, prodana u pola milijuna primjeraka, a Norveška ima samo milijun stanovnika više od Hrvatske.

Knausgård je vjerojatno najpoznatiji norveški pisac od Henrika Ibsena. Rođen je u Oslu 1968. kao drugo dijete učitelja engleskog i medicinske sestre. Kao studenta kreativnog pisanja podučavao ga je među ostalima Jon Fosse, prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade. Predavao je u srednjoj školi u sjevernoj Norveškoj te radio u psihijatrijskoj bolnici i na naftnoj platformi.

Kazališni redatelj Ivica Buljan o Knausgårdu

Od svih pisaca, više nego s Dostojevskim, Proustom, Zagorkom, a njih sam zbog broja romana sigurno najviše čitao, Knausgård je onaj s kojim sam proveo najviše vremena u čitalačkom životu. Cijela 'Moja borba', pa ciklus o godišnjim dobima, rani romani, eseji, praćenje njegove web stranice i, na kraju, režirao sam 'Jutarnju zvijezdu'. Zahvaljujući Knausgårdu, upoznao sam pisce Jensa Bjørneboea i Daga Solstada. Kao čitatelj, zadivljen sam njegovom sposobnošću da u formatu romana istražuje ljudsko iskustvo s iskrenošću i dubinom. On je uspio uhvatiti neobjašnjivu tajnu svakodnevnog života koji je banalno poznat i duboko uzbudljiv. Njegova proza otvara morrisonovska i huxleyjevska vrata u sfere psihe. Kao režiser, duboko cijenim njegovu sposobnost da kreira složene likove koji izazivaju različite emocije i intelektualne uvide. Kad piše o svakodnevnim aktivnostima, kao što su kuhanje kave, odlazak u prodavaonicu i spremanje kozica, odmah zaroni u duboke refleksije o životnim fenomenima. 

Ova sposobnost pronalaženja značenja u banalnosti inspiracija mi je za scenske adaptacije. Omogućava mi da istražim kako se obični trenuci mogu pretvoriti u nešto duboko i značajno na pozornici. Obožavam njegov neuredan, slobodan, ponekad divlji stil razvučenih rečenica. On je unio dinamiku u moje režijsko razmišljanje. Toliko provedenog vremena s Knausgårdom ohrabrilo je moj odabir da radim dugačke narativne predstave ispresijecane esejima, introspekcijama i unutrašnjim monolozima. Mislim da sam od njega podsvjesno učio kao gledatelje navesti da razmišljaju i da se preispituju, umjesto da pasivno prate radnju.

Knausgård piše slikovito i bogato opisuje prirodu i okoliš. Sposobnost da utemelji univerzalne emocije u specifičnim lokalnim kontekstima može pomoći u razvoju svijesti o važnosti atmosfere i ambijenta. Sigurno sam, zahvaljujući (i) njemu, toliko često boravio i radio u Norveškoj i zavolio je kao svoju paralelnu magičnu domovinu.