Guzel Jahina (1977.) ruska je književnica i scenaristica tatarskih korijena. Dobitnica je četrnaest nagrada diljem svijeta, a bila je i u užem izboru za mnoga vrijedna priznanja. Knjige su joj prevedene na više od četrdeset jezika. Njezin debitantski roman "Zulejha otvara oči" (2015.) doživio je velik uspjeh i osvojio mnoge književne nagrade, te je adaptiran u kazališnu predstavu i televizijsku seriju. Godine 2018. objavila je "Volginu djecu", svoj drugi roman.

Njezin treći roman u kojem se ponovno bavi temom vezanom uz rusku povijest

"Ešalon za Samarkand" njezin je treći roman, u kojem se ponovno bavi temom vezanom uz rusku povijest – evakuacijom djece u doba velike gladi dvadesetih godina 20. stoljeća, razotkrivajući dijelove sovjetske prošlosti koji su u posvemašnjem neskladu sa slikom što ju je Sovjetski Savez htio o sebi odaslati u svijet. Naime, oskudica je bila izazvana raskulačivanjem ruskih seljaka i dirigiranim oduzimanjem hrane, kojom se opskrbljivala vojska, dok je stanovništvo, osobito u Povolžju, masovno umiralo od gladi.

Kritiku pljačke u ime države autorica je spretno umotala u avanturu: pustolovno putovanje vlakom koji evakuira pet stotina djece iz glađu pogođena Kazanja u Samarkand, pod vodstvom zgodna i sposobna oficira Dejeva i naizgled hladne i bezosjećajne komesarke Bijele. No, ispod romantična celofana Jahina uvjerljivo prikazuje potresne sudbine ruske siročadi, gladi i posvemašnje bijede.

Utemeljen na svjedočanstvima ondašnjih socijalnih radnica, poput "majke čuvaške djece" Ase Davidovne Kaljinjine, koja je i sama od smrti spasila više stotina djece, te na raznovrsnim povijesnim izvorima, roman je primjer svojevrsne terapijske literature i ogledni primjerak povijesnoga romana. Putujući kroz sovjetske republike, Jahina opisuje ono o čemu se u Rusiji nije smjelo – a ni danas nije poželjno – govoriti, i suočava čitatelja s nepreboljenim traumama prošlosti.

"Ešalonom za Samarkand" hrvatski će se čitatelj provozati vremenima i predjelima Sovjetskoga Saveza za koje možda i nije znao, a od kojih su neki – poput Aralskoga jezera – do danas gotovo nestali, poručuju iz Hena coma. Prijevod potpisuje Tatjana Radmilo.

Romaneskni debi njemačke pjesnikinje

Među novitetima Hena coma je i romaneskni debi njemačke pjesnikinje Anje Kampmann "Duboke se vode dižu", najavljen kao svojevrsni roman ceste o teškim uvjetima rada na moru u suvremenosti i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti. 

Anja Kampmann (1983.) dosad je objavila dvije pjesničke knjige, "Proben von Stein und Licht" (2016.) i "Der Hund ist immer hungrig" (2021.), a za pjesnički je rad primila i nagradu Rainer-Malkowski, koju dodjeljuje Bavarska akademija umjetnosti. "Duboke se vode dižu" prvi je i dosad jedini njezin roman, a donio joj je ugledne nagrade Lessing-Preis i Mara-Cassens-Preis u Njemačkoj te nominaciju za National Book Award u SAD-u. Živi i radi u Leipzigu.

Knjigu je na hrvatski s njemačkog prevela Patricija Horvat.

Pjesnička zbirka Gordane Benić

Hena com objavljuje i pjesničku zbirku Gordane Benić "Zemlja nulta", najavljenu kao sugestivnu, vibrantnu poeziju pisanu preciznim, oštrim rukopisom koja poput magnetske igle otkriva pupove mirisa i boja, odašilje otkucaje i komunicira s nevidljivim, približavajući vremenske i prostorne udaljenosti.

Gordana Benić (1950.) poezijom je zastupljena u mnogobrojnim domaćim i stranim antologijama hrvatskog pjesništva. Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika.