'Sedmi križ', Anna Seghers, prevela Latica Bilopavlović Vuković (Bodoni)

Romanu 'Sedmi križ' prethodi rečenica: 'Ova je knjiga posvećena pokojnim i živućim njemačkim antifašistima.' Sama Anna Seghers 1938. opisuje svoj projekt sljedećim riječima: 'Pripovijest, dakle, koja nudi mogućnost da se kroz sudbinu pojedinca upoznaju brojne sudbine fašističke Njemačke.' Prema tomu, tekst slijedi jasnu namjeru: shvaća se kao prilog borbi protiv nacionalsocijalista i treba pružiti presjek suvremenog njemačkog društva, a time i objašnjenje kako diše ovaj narod koji u nesreću survava ostatak svijeta, a naposljetku i sebe samoga. ''Svi smo osjećali kako duboko i strahovito vanjske sile mogu prodrijeti u čovjeka, sve do dna njegove duše, ali osjećali smo i to da duboko u duši postoji nešto nedodirljivo i nepovredivo.' Tko bi se danas još usudio napisati takve rečenice? To što je Seghers u trenutku najveće egzistencijalne prijetnje stvorila, to književničko ali, tu vjeru u humanizam, taj svjetionik koji nas u mračnom svijetu punom nečovječnosti ohrabruje da nikad ne odustanemo i da ostanemo ljudi, kud puklo da puklo, na tome bismo trebali, na tome moramo biti zahvalni', zapisao je Thomas von Steinaecker.

'Slučaj Novosti', Rade Dragojević (Srednja Europa)

Jubilej vezan uz dvadeset i pet godina postojanja Novosti prilika je da se u knjizi pokuša utvrditi koje mjesto taj tjednik zauzima u medijskom prostoru današnje Hrvatske. Ovdje je riječ, prije svega, o preglednom tekstu izloženom na kronološki način. Počinje od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, a završava u jesen 2024., kada su za potrebe pisanja ove knjige pregledani posljednji brojevi novina. Tekst uz retrospektivnu ima kompozitnu karakteristiku jer uključuje više raznovrsnih elementa: redakcijsku etnografiju, intervjue s akterima iznutra i komentatorima sa strane, analizu sadržaja pojedinih vrsta tekstova i ponešto opisa izvjestiteljevog vlastitog iskustva rada u redakciji u razdoblju od proljeća 2004. do veljače 2017. godine.

'Film ili imaginarni čovjek', Edgar Morin, Mihaela Vekarić (Jesenski i Turk)

Edgar Morin (1921.) je sociolog i filozof, pripadnik pokreta otpora i borac za ljudska prava, predsjednik Europskog udruženja za kulturu (UNESCO), počasni profesor na mnogim svjetskim sveučilištima, utemeljitelj fundamentalnih antropoloških studija i epistemologije kompleksnosti te direktor Nacionalnog centra za društvena istraživanja u Parizu. Taj 'planetarni humanist', kako ga naziva Alain Touraine, slovi kao jedan od najvećih francuskih mislilaca današnjice koji nastoji prodrijeti u antroposocijalnu kompleksnost čovjeka, pridajući mu kako političku, tako i imaginativnu dimenziju. Najpoznatija su mu djela 'Čovjek i smrt' (1951.), 'Film ili imaginarni čovjek' (1956.), 'Izgubljena paradigma: ljudska priroda' (1973.), 'Kako misliti Europu' (1988.) itd. 'Knjiga 'Film ili imaginarni čovjek' razvija iznimno poticajne postavke o filmu kao tjelesnome iskustvu estetskoga stvaranja ljudskoga totaliteta. Premda objavljena 1950-ih godina, imala je u Francuskoj, ali i u Americi, ulogu svojevrsnog 'prvog početka' u nastanku akademskih filmskih studija te je utoliko više od znanstvenoga interesa u našim uvjetima poznavanje Morinova 'složenoga mišljenja', u kojem film ima dalekosežno značenje za razumijevanje suvremenoga čovjeka. Morin je, na tragu Sartreove fenomenologije slike i Drugoga iz njegova temeljnoga djela 'Bitak i ništavilo', teoretičar filma koji nastoji pokazati kako se imaginarno ne može odijeliti od konkretne prisutnosti čovjeka, što samo znači da s filmom ova dimenzija ljudske osjetilnosti poprima novo značenje estetske konstrukcije društvene stvarnosti', zapisao je Žarko Paić.

'Prigodnice: Čestitke - Oproštaji - Sjećanja', Boris Senker (Leykam International)

U knjizi je okupljeno tridesetak uglavnom kraćih Senkerovih tekstova objavljenih u različitim prigodama. U prvomu su dijelu čestitke upućene ponajčešće kazališnim ljudima, ali i prijateljima i suradnicima s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta i Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, za obljetnice života i rada ili nekim drugim, ali posebnim povodom. U drugom su dijelu oproštaji, također od kazališnih ljudi, prijatelja i suradnika kojih više nema među nama, i sjećanja na njih. I jednim i drugim tekstovima zajednička je želja da se u njima, koliko je to u tako kratkim tekstovima moguće, ocrtaju umjetničke osobnosti ljudi o kojima je riječ, da se naznači njihovo mjesto u hrvatskom kazališnom, akademskom i kulturnom životu, da se napiše barem poneka riječ o odjecima njihova rada u našoj sredini, ali jednako tako da se kaže ponešto o osobnim odnosima s njima, zajedničkim iskustvima, stvarima koje se s njima dijelilo, i onim dobrim i onim manje dobrim. Među ljudima o kojima je u tim tekstovima riječ nalaze se, primjerice, Eliza Gerner, Maja Hribar Ožegović, Slavica Knežević, Ena Begović, Ivo Hergešić, Nikola Batušić, Mirko Tomasović, Pavao Pavličić, Relja Bašić, Zvonko Torjanac, Žarko Potočnjak, Darko Tralić, Tahir Mujičić, Nino Škrabe i Zlatko Vitez. U trećem je dijelu, napokon, osvrt na autobiografske, odnosno memoarske knjige Mire Furlan, Rajka Grlića i Rade Šerbedžije.

'Vrane', Petra Dvořáková, Sanja Milićević Armada (Hena com)

Glavna junakinja Bára nalazi se na pragu adolescencije. Ima dvanaest godina, umjetnički je nadarena, ali i neobuzdane je naravi. Živi u tipičnoj, naizgled sretnoj obitelji, no ispod te uglađene površine vriju napetost, nerazumijevanje i sukobi. Ulaskom u pubertet Bárin talent postaje sve izraženiji, ali što se više trudi živjeti u skladu sa svojom neukrotivom prirodom, to je obitelj snažnije pokušava ukalupiti i povući prema prosječnosti. U njezin slikarski svijet ulazi nastavnik likovnog, nadimka Frodo, te joj pruža podršku u suočavanju s obiteljskim očekivanjima. Istodobno, vrane koje se gnijezde na obližnjem stablu postaju njezini saveznici. No je li to dovoljno da djevojčica pronađe izlaz iz labirinta obiteljskih pritisaka? Jesmo li kao društvo uspjeli stvoriti sustav koji zaista pruža podršku djeci u njihovim najosjetljivijim trenucima? Postoji li način da se premosti jaz između roditelja i djece, između očekivanja i osobnih želja? Petra Dvořáková beskompromisno otvara ova važna društvena pitanja pretačući ih u izvrsno osmišljenu i duboko dirljivu priču. Ova knjiga nezaobilazno je štivo za sve koji traže ključ za razumijevanje kompleksnog svijeta dječjih emocija.