Radi se o drugoj, znatno proširenoj verziji romana, koja je po autorovu priznanju djelomično kompozicijski prerađena, a koji je izvorno objavljen u izdanju beogradskoga Službenog glasnika 2022. godine.

Roman je posvećen tragediji Bleiburga i bavi se pitanjima odgovornosti i krivnje, sjećanja i zlopamćenja, opraštanja i osvete, tabua i šutnje, ljubavi i mržnje, zla i dobra, nade i očaja, kaže pisac pogovora Drago Bojić.

Fantom Ivan Jablanović pripovjedačev je otac koji je nestao na blajburškim marševima smrti i za kojeg se nikad nije saznalo gdje je i kako završio život. S tom obiteljskom traumom 'baštinik sjećanja' Josip Jablanović morao se susresti kao dijete i cijeli je život nositi u sebi i sa sobom.

'Baštinik sjećanja' pri pisanju romana koristiti vlastito pamćenje, usmenu kućnu predaju, ljetopis župe, druge izvore i dokumente, i pritom ostaje tvrdo nepovjerljiv i kritičan i prema velikim (službenim, režimskim) i prema malim (osobnim, obiteljskim) historijama.

Pripovjedač nimalo ne umanjuje zablude vlastita obiteljskog, zavičajnog, narodnog kolektiviteta. Ne svrstava se ni uz kakve ideologije, ni uz kakvu 'bolju i goru stranu historije', i uspijeva se sačuvati od 'vrhovnog grijeha – od suđenja i presuđivanja', jer to nije i ne može biti zadaća literature, kaže pisac pogovora.

Dragocjeno je to književno djelo, impresivan primjer spisateljskoga umijeća i intelektualne etičnosti, koje se može čitati kao autorovu ispovijest, kao memoar posvećen obiteljskoj tragediji i kao povijesni roman koji zaokružuje čitavo stoljeće obilježeno sukobima ideologija i ratovima u kojima su živote izgubili milijuni ljudi.

Roman se može razumjeti i kao hommage svim ljudima koje je žrvanj povijesti samljeo, učinio ih nestalima i nevidljivima, ali još više članovima njihovih obitelji koji su se morali suočiti s dvostrukom boli: na jednoj strani s neizmjernom čežnjom zbog nestanka dragih ljudi, a na drugoj s društvenom stigmatizacijom i marginalizacijom.

Roman 'U sjeni fantoma' pravi je intelektualni užitak i spada u grupu najvećih književnih ostvarenja na južnoslavenskom jezičnom području. Takvi romani ne mogu ni nastati odjedanput, nego nastaju desetljećima, i kako i sam autor zaključuje, ostaju nedovršeni, zaključuje Bojić.

Ivan Lovrenović, pisac i urednik (Zagreb, 1943), osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio je u Mrkonjić-Gradu, gimnaziju i filozofski fakultet u Zagrebu, a živi u Sarajevu.

Objavio je devet proznih djela, šest knjiga studija kulturne povijesti, 13 knjiga eseja, a šest knjiga mu je prevedeno na strane jezike. Godine 2005. zagrebački izdavač Durieux izdao mu je izabrana djela u osam svezaka.