Kako se ističe u najavi, prozni opus akademika Ivana Aralice, rođenog u Promini 10. listopada 1930. godine, može se podijeliti na dvije skupine djela. Jedna tematiku uzima iz suvremenoga društvenog života i želi kritički problematizirati različite malformacije prouzročene totalitarističkim sustavom, a druga bira povijesne teme iz hrvatske prošlosti, uglavnom od 17. do 19. stoljeća.

Novi Araličin roman posvećen sudbini posljednje generacije obitelji Vulin iz Suhoga Rata u šibenskom zaleđu objavljen je u biblioteci 'Djela Ivana Aralice' (37. svezak) i pripada ciklusu 'Blažine priče', koji je pisac započeo romanom 'Farrell' i nastavio zbirkom pripovijedaka 'Grmovi divljih ruža'. Izvor tih priča samouka je usmena pripovjedačica, seljanka Blaža, a mjesto i vrijeme radnje uklapaju se u prepoznatljiv i za Aralicu karakterističan kronotop -  dalmatinsko podneblje od Suhoga Rata i Šibenika do Splita i Knina potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća.

'Duh zloduha', tragična pripovijest o Staši i Maši, bliskim, ali po svemu dijametralno suprotnim rođakinjama, pronalazi svoje uporište u biblijskoj priči o Abelu i Kainu te izrasta u snažnu parabolu o zavisti kao svojevrsnoj duhovnoj kugi koja 'razara i usmrćuje' sve lijepo i dobro.

Arhetipska tema sukoba među braćom dotaknuta je u mnogobrojnim djelima svjetske književnosti kao što su 'Hamlet' W. Shakespearea, 'Razbojnici' F. Schillera, 'Braća neprijatelji' R. L. Stevensona, 'Istočno od raja' J. Steinbecka, 'Morski vuk' J. Londona, no, Araličini Abel i Kain mlade su žene, 'jedna lijepa, pametna i mila, druga žabi zapuhači slična'.

Romaneskna parabola o zavisti, 'Duh zloduha' nudi nam starog, otprije poznatog Aralicu, vrsnog stilista i pripovjedača, sjajnog poznavatelja ženske psihologije i dalmatinskog podneblja te pisca neobične, gotovo izvanvremenske vedrine ma koliko mučni i teški bili događaji o kojima piše, ističe se u najavi. 'Novi roman Ivana Aralice svjedoči da još nije presušilo stvaralačko vrelo piščeve imaginacije i da u našoj sredini živi i djeluje ne samo književni klasik nego i živi pisac koji iz godine u godinu začudnom energijom, inspiracijom i literarnim umijećem stvara i objavljuje nova djela', stoji u najavi.

'Ni jedna Araličina knjiga, bez obzira na to je li riječ o književnoumjetničkoj prozi ili pak o političkoj publicistici, nije ostala nezapažena. I kritika i čitateljska publika pritom su posve podijeljene u mišljenjima pa se ocjena Araličina rada proteže od potpunog obožavanja do polemičkih napisa koji su počesto na samome rubu dobrog ukusa', ističe urednica knjige Miroslava Vučić. 'No, dok se književni kritičari dijele u blokove 'za' Aralicu i 'protiv' Aralice, dok mu jedni dodjeljuju nagrade, a drugi ga napadaju jer su mu ugledne nagrade dodijeljene, publika željna dobre priče ne odriče se Aralice', dodaje.

Razloge Araličinoj čitanosti vjerojatno treba ponajprije potražiti u historiografskoj fikciji kojom se bavi u većini svojih romana i pripovijesti u čijem su žarištu 'velike teme' - bezumlje moći, odnos ideologije i umjetnosti, umijeće vladanja, nacionalni identitet, herojstvo i etos pojedinca i kolektiva, sudar vjera, kultura, civilizacija i sl.

Ne treba zaboraviti ni njegovo pripovijedanje o neuralgičnim događajima iz novijega vremena (Okvir za mržnju, Majka Marija, Četverored, Svetinka, Kepec), kao ni kontroverzne 'romane s ključem' (Ambra, Fukara, Puž - pod zajedničkim nazivom 'Sebastijanove priče') u kojima se - preuzimajući neke konvencije tzv. novog žurnalizma - satirično-pamfletskim tonom obračunava s ideološkim protivnicima.

Na optužbe da svojim romanima 'muti vodu' Ivan Aralica odgovara: 'Ne mutim ja nikakvu vodu, ja pišem priče'.

Roman 'Duh zloduha' dostupan je u knjižarama i u webshopu Školske knjige. Predgovor romanu napisao je Damir Pešorda, a pogovor potpisuje Vladimira Rezo.