Desetominutni animirani film 'Ježeva kuća' vjerno slijedi slavni predložak Branka Ćopića, i to na tri jezika: narator hrvatske verzije je Rade Šerbedžija, engleske glumac Kenneth Welsh (Twin Peaks), a francuske glumica France Castel. Glazbu u filmu potpisuje Darko Rundek. Za animaciju su zaslužni Ivana Bošnjak i Thomas Johnson (Simulacra), a modeliranje lutaka djelo je spomenutih autora, Ivane i Thomasa, uz redateljicu i scenaristicu Evu Cvijanović.

Film je nastao u tehnicistop-animacije, a produkcijski je ostvaren u suradnji kanadskogNacionalnog filmskog odbora (NFB) i hrvatskog Bonobostudija. To je prvasuradnja NFB-a i jednog hrvatskog studija u posljednjih četrdesetgodina. Produkciju potpisuju Jelena Popović (NFB) i Vanja Andrijević(Bonobostudio), a film u Hrvatskoj podupiru Hrvatski audiovizualnicentar (HAVC) i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport GradaZagreba.

Savjetnik pri izradi lutaka i animacije bio je slavni autor Tim Allen, suradnik Tima Burtona i Wesa Andersona (Mrtva nevjesta, Fantastični gospodin Fox). Direktor fotografije je Ivan Slipčević, a montažerke Eva Cvijanović i Iva Kraljević. Snimanje te izrada lutaka i setova za film započeli su u svibnju 2015. godine u Zagrebu, a trajali su do sredine 2016. godine, kada je krenuo proces postprodukcije filma.

Priča o hrabrom Ježurki koji šumom povazdan luta dosad je već naučila brojne domaće generacije čitateljica i čitatelja da je vlastiti dom najljepši i najvažniji u životu, a očekuje se da će i ovaj animirani film – koji uspješno oživljava živopisne likove iz te klasične basne – učiniti slično za gledatelje iz cijelog svijeta.

Treći je to animirani film Eve Cvijanović, animatorice koja je diplomu iz tog područja stekla na montrealskom sveučilištu Concordia. Njezin prethodni film, 'Morska bolest' (2013), natjecao se u programu za djecu na Animafestu u Zagrebu. O 'Ježevoj kući' kaže: 'Ovo je priča o temeljnom i univerzalnom konceptu koji je iznimno bitan u suvremenom kontekstu globalnog sela: dom može biti mjesto, ali i stanje uma koje dijelimo s drugima. Iskustvo domaćeg okruženja zajedničko je svim kulturama i generacijama i uvijek je jednako važno. Taj prostor, koji nam ujedno služi kao utočište i odraz našeg identiteta, ključan je element ljudske egzistencije. To je razlog zašto danas, kada iza sebe imam mnogo različitih domova, ova priča i dalje, jednako snažno, u nekim vrlo drugačijim okolnostima, odjekuje u meni kao nekada, kada sam je prvi put čula kao dijete.'