Nazočne je u ime Pričigina pozdravila umjetnička direktorica festivala i moderatorica večeri Patricija Horvat. Zahvalila je na podršci Gradu Rabu i Gradskoj knjižnici Rab, objasnila pravila Pričigina i spomenula kako su pričiginske priče uglavnom zabavnog karaktera, s naglaskom na karikiranju svakodnevice i ljudskih osobina te često usmjerene prema razbijanju stereotipa i tabua. Najavila je da će tijekom večeri publika čuti priče na različite teme i s različitom intonacijom, neke vedre i duhovite, druge ozbiljne, ironične ili potresne.

Prvi je pripovijedao Nikola Kuprešanin, koji se prisjetio boravka na Bliskom istoku dok je radio na dokumentarnoj seriji "Kurdi": kupovanja pancirke, spavanja kao reakcije na stres, potresne priče silovane djevojke koja im se povjerila pred kamerama.

Potom je Monika Herceg ispričala priču o budućnosti ljudskog roda u kojoj je preuzela ulogu Monike 48 i prepričala svoja iskustva s radom u Institutu za istraživanje ljudske povijesti, kupovanjem muža, seksualnim odnosima i izumrlim hrvatskim jezikom.

Marinko Koščec također je zamislio budućnost i ispričao okupljenima satiričnu priču o tome kako će za stotinjak godina izgledati Europa, od krajnjeg sjevera do juga, odnosno Hrvatske koja se pretvorila u raj na Zemlji.

Zoran Ferić ispričao je događaj jednog 1. aprila, kada je glumio svećenika na vjenčanju, što se odrazilo na način na koji ga drugi gledaju, ali i na njegov ljubavni i erotski odnos sa suprugom.

Večer je zaključila Tanja Mravak duhovitom sinjskom pričom o krojačici Zori, njezinu sinu Zvizdi, njegovoj najboljoj prijateljici Đulki i crncu kojeg su od milja nazvali Obama.

Organizatori, sudionici i publika izrazili su zadovoljstvo održanim festivalom i nadu da će se festival Pričigin na otocima pretvoriti u tradiciju.