Radove karakterizira različit likovni, značenjski i idejni pristup, inicirani su specifičnom pobudom, svaki nosi u sebi određenu likovnu, simboličku ili konceptualnu informaciju, ali je biran za izlaganje po tematskom ključu poimanja tišine, navodi se u popratnom materijalu izložbe.

Izloženi radovi Josipa Vanište, Krste Hegedušića..

Ta tišina može biti doslovna, najčešće naznačena praznim otvorenim ili zatvorenim prostorom, bilo da proizlazi iz atmosfere ili se svodi na njeno simboličko poimanje, navedeno je.

Do ideje za izložbu, koju je osmislio Slaven Tolj, kako je objasnila kustosica u MMSU Vilma Bartolić za Jutarnji list, došlo je tijekom ove korona krize kada se muzej morao prilagoditi novim okolnostima. Neke su izložbe otpale a neke, poput ove, nastale su upravo kao reakcija na novonastalu situaciju. Upravo momenti iz naših života, objašnjava kustosica, koji su se zbog pandemije i izolacije promijenili bili su poticaj za odabir teme izložbe. Svi radovi u postavu u nekoj su korelaciji s temom života u izolaciji u kojoj je tišina sveprisutna.

'Smjestimo li izložene radove u vrijeme u kojem živimo, u svijet koji je okrenut naglavačke pojavom pandemije izazvanom virusom COVID-19, čitamo ih i tumačimo na izmijenjen način, uočavamo slike, detalje i poruke koje su promijenile smisao. Uobičajene i trivijalne navike poprimile su novu vrijednost, U svijetu kakofonije, tišina je postala vidljiva', stoji u pratećem tekstu izložbe.

Izloženi su radovi: Stanka Abadžića, Lovre Artukovića. Vlahe Bukovca, Borisa Cvjetanovića, Tanje Dabo, Vlaste Delimar, Marcusa Doylea, Ivana Faktora, Vladimira Gudca, Krste Hegedeušića, Željka Jermana, Ane Kadoić, Zlatka Kopljara, Ivana Kožarića, Mare Milin, Ivana Posavca, Margarete Renberg, Stjepana Stolnika, Ivana Šeremeta, Frane Šimunovića, Vladimira Udatnog, Josipa Vanište i Mirjane Vodopije.

Izložba je otvorena do 15. srpnja.