Pišući o Vejzovićevim skulpturama, povjesničar umjetnosti Tonko Maroević ističe kako se ne može pomisliti da se Vejzović zasitio slikarstva, da mu je dosta izražavanja u plošnim medijima, gdje se dokazao mnogim uljima, crtežima, monotipijama i grafikama, i to u gotovo svim mogućim tehnikama i sredstvima.

"Njegovo kiparsko djelovanje uglavnom se poklapa s izbijanjem novog milenija i pretjerano bi bilo kazati kako je skulptura nužno plod zrelosti, no svakako su se trebali steći stanoviti uvjeti da se školovani slikar upusti u pustolovinu drugačijeg likovnog jezika", napominje Maroević.

Kroz nepuno desetljeće kiparskog rada Munir Vejzović uspio se okušati u mnogim i različitim kiparskim postupcima i logično je pomisliti da slikaru hedonističkih ugođaja odgovara čvrsti volumen pa su se najraniji kipovi pretežno manifestirali kao otjelotvorenje njegovih naslikanih bujnih ženskih likova kao što su 'Mali torzo', 'Ležeći akt', 'Metamorfoza', 'Sjedeća žena' i dr.

"Na prvi pogled može nas začuditi Munirova otvorenost i prema nevoluminoznim rješenjima, dapače kipovima od kojih je i figurativna asocijacija svedena na dvosmislenu granicu. U taj antipodni pol kiparskog izraza ušao je preko razigranih crtačkih svojstava", ističe Maroević.

Iskazujući raspone svojih kiparskih zanimanja i potencijale svojih oblikovnih talenata Vejzović se nije zasitio ni kiparstva, a njegov će daljnji rad 'slalomski prolaziti' i kroz vrata boje i između stupova opipljivih tvari, rekao je na otvorenju izložbe Maroević.

Izložena su 24 Vejzovićeva rada nastala u bronci, gipsu, djela u kombinaciji lima, željeza, drva, kartona i pleksiglasa. Munir Vejzović diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mezdjića 1970. godine. Iznimno plodan, ali i svestran umjetnik, Vejzović je ostvario znatne opuse kao slikar, grafičar, crtač i kipar. Tiskao je grafičke mape, a o njegovu stvaralaštvu objavljene su mnoge monografije.

Izložba je otvorena do 5. siječnja 2010. godine.