Povjesničar umjetnosti i autor predgovora kataloga izložbe Branko Franceschi, otvarajući izložbu, istaknuo je retrofuturistički karakter izloženih djela koje Kipke smješta u fiktivnu 2240. godinu.

Smještajući na svoj poseban način motiv bruxelleskoga Atomiuma u perivoj parka Maksimira, autor upozorava na promjene koje će nam se dogoditi ulaskom u Eurospku uniju, odnosno na svakodnevnicu u kojoj će EU postati integralni dio našega života i infiltrirati se u ono što je do sada bilo lokalno i nacionalno. Kipke se zapravo pita kakve su koncepcijske i strategijske osnove europskih integracijskih procesa i što nam one zapravo donose, ističe Franceschi.

Izložene su slike monokromne i tek se na nekim dijelovima pojavljuju žuta i plava boja, simboli Europske Unije.

Riječ je o trećoj retrofuturističkoj izložbi Željka Kipkea. Prva retrofuturistička izložba iz perspektive 2001. godine gledala je u prošlost, na razdoblje kada je Stanley Kubrick režirao Odiseju u svemiru, a druga je bila posvećena prvim letačima u svemir i nepoznatim letjelicama koje su tijekom šezdesetih uznemiravale stanovnike Zemlje (2005.).