Na pitanje kako će se izolacija izazvana pandemijom odraziti na programe EPK Rijeka 2020 te smatra li da je taj projekt, uz gospodarstvo, najveća žrtva, odnosno gubitnik ove situacije, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar podsjeća da su svi riječki programi, koji su bili najavljeni do sredine travnja, obustavljeni zbog koronavirusa, a s obzirom na trenutne procjene o trajanju perioda izolacije i smanjenja socijalnih kontakata, vjerojatno će se morati odgoditi ili otkazati i svi programi do lipnja.

'Svi mi koji godinama pripremamo ovaj projekt doživjeli smo ozbiljan hladan tuš jer je u EPK uložen ogroman trud, uz isto takva ogromna očekivanja. No tako je vjerojatno svima koji su pripremali velike projekte širom svijeta, stoga ne smatram da je EPK najveća žrtva ni zapravo uopće žrtva. Živimo nove okolnosti, kao i svi ostali razmišljamo o zdravlju, ugroženima zdravstveno i egzistencijalno, potpuno promijenjenim životnim okruženjima, prvim znakovima nedemokratičnosti koji proizlaze iz krizne situacije itd. Smatram da EPK kao projekt i sam treba podnijeti svojevrsnu žrtvu promijenjenih okolnosti i prioriteta te, u okvirima mogućnosti koji uglavnom proizlaze iz kratkih rokova i tanjih financija, presložiti program. Očekivanja javnosti sigurno su promijenjena, a na nama je da im se adekvatno prilagodimo', kaže Šarar.

Šef riječke kulture također je naglasio da neće biti moguće ostvariti turističke i gospodarske rezultate kakvi su izvorno bili predviđeni. 'Ni sami ne znamo koje ćemo programe uspjeti realizirati, a na turizam ovog trenutka teško da je inteligentno računati. U situaciji kada se gospodarstvo urušava zbog posljedica pandemije, EPK kao projekt koji donosi pozitivne turističke i gospodarske učinke postaje automatski potpuno irelevantan, i to treba jasno izgovoriti. Ono u čemu EPK sigurno neće podbaciti nasljeđe je u vidu infrastrukture i pokrenutih programskih inicijativa, uključene lokalne zajednice i know-howa koji je stvoren u proteklom periodu', kaže Šarar.

EPK, dodaje, može biti jako relevantan ukoliko uspiju dio programa i sadržajem i metodom provedbe prilagoditi sadašnjim 'virusnim okolnostima', s time da bi možda mogli pokazati što su to kultura i umjetnost u postvirusnom svijetu.

Marin Blažević, intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca, koji je pripremio niz atraktivnih programa u suradnji s EPK-om, smatra da ova situacija potencijalno može djelovati katastrofalno ne samo na projekt EPK, nego i na rad svih ustanova u kulturi, a koje ovise o okupljanju većeg broja ljudi na jednom mjestu, prije svega kazališta, ali i svih ostalih izvedbenih umjetnosti.

'Kazališta i koncertne dvorane, festivali, kulturna i sportska događanja u ovakvim se situacijama prva zatvaraju i obustavljaju, a bit će zadnja otvorena i ponovno pokrenuta. Stoga perspektivu projekta EPK Rijeka 2020. ne bih odvajao od perspektive rada i opstanka kazališta, konkretno riječkog Zajca, ali i izvedbenih umjetnosti uopće. Sve ovisi o tome koliko će trajati suspenzija programa proizašla iz zabrane javnih događanja, odnosno okupljanja, te kada ćemo se moći vratiti u tzv. normalu, odnosno u ono što se već sada najavljuje kao 'nova normala'. Ako će ta 'nova normala', nastupila za dva ili tri mjeseca, omogućiti otvaranje kazališnih i koncertnih dvorana za publiku, barem u smanjenom kapacitetu, taj zastoj i prazninu uspjet ćemo nadoknaditi, premda će biti otkazivanja, oštrih i dubokih rezova.

Naravno, pritom moramo pretpostaviti da će i Grad Rijeka i Ministarstvo kulture biti u mogućnosti financirati već reducirani program, a i da će dovoljan broj gledateljica i gledatelja imati hrabrosti vratiti se u gledališta. To je dosta optimističan scenarij i prema njemu bismo za dva do četiri mjeseca mogli nastaviti s programom, makar reduciranim. Međutim ako režim socijalnog distanciranja i zabrane javnog okupljanja potraje duže ili se bude javljao u valovima do proljeća 2021., pa čak i kasnije, očekuje nas katastrofa, drastičan gubitak radnih mjesta, privremena ili trajna zatvaranja kazališta, realna opasnost od urušavanja cijelog kulturnog sektora, kazališta i izvedbenih umjetnosti uopće', kaže Blažević.

Jedan od najiščekivanijih, ključnih kazališnih projekata EPK Rijeka 2020. trebala je biti predstava 'Vježbanje života – drugi put', koja se iz ženske perspektive bavi poviješću Rijeke, a režirao ju je upravo Blažević. Generalna proba već je održana, no premijera je odgođena zbog izolacije, kao što su odgođeni i svi drugi koncertni i baletni programi, među kojima je izvedba Mahlerove Druge simfonije 'Uskrsnuće' u Rijeci i u Zagrebu te baleti 'Plamteća voda' Andonisa Foniadakisa i 'Čipka' Maše Kolar. Kako će ta otkazivanja, odnosno prolongiranje programa, utjecati na kazalište i njegove prihode?

''Vježbanje života' i 'Čipka' dovršene su predstave, a s probama za 'Plamteću vodu' se započelo; za simfonijske koncerte potrebno je, ovisno o programu, pet do deset proba. Ti su projekti u ovom trenutku 'zaleđeni' i mi ćemo ih predstaviti publici čim nam to dopuste okolnosti. Međutim ključno je pitanje kada ćemo i u kojem opsegu moći otvoriti naša gledališta. Djelomično otvaranje gledališta za stotinu ili dvije stotine gledateljica i gledatelja za neke kazališne ili koncertne projekte, koji uobičajeno računaju na popunjenost više od 600 mjesta, nema smisla jer se ti programi uvelike financiraju i iz vlastitih prihoda na blagajni.

S druge strane, u nekoj tranzicijskoj fazi možda nećemo ni imati izbora. Stoga u riječkom HNK-u već sada radimo simulacije reorganizacije gledališta koja bi omogućila obaveznu distancu od dva metra, no u tom slučaju u gledalište koje ima 680 mjesta mogli bismo smjestiti tek 150 do 200 gledateljica i gledatelja. Kako je još sve neizvjesno i ne znamo koliko će trajati epidemija, niti kada će se promijeniti režim tzv. socijalne distance, u ovom trenutku ne možemo znati ni to kada bismo eventualno mogli izvoditi programe za više od pet gledateljica i gledatelja, a kamoli njih 50 ili 500', ističe Blažević.

Brojna kazališta u Hrvatskoj i regiji već danima emitiraju svoje programe preko raznih digitalnih platformi. Razmišlja li i Grad Rijeka o nekim alternativnim načinima gledanja programa na digitalnim platformama? I je li uopće moguće organizirati takve prijenose s obzirom na specifičnost projekta? Šarar napominje da dosta kulturnih aktera, pa tako i EPK, već kreira sadržaje za digitalne kanale. To je po njegovom mišljenju svakako pohvalna vatrogasna mjera za dizanje elana i pokazivanje znakova života, no ne misli da je to dugoročno relevantno.

'Život i iskustvo umjetnosti u fizičkom prostoru ne mogu se nadomjestiti instant online surogatom, a ozbiljan kulturno-umjetnički sadržaj formatiran za nove digitalne medije i okolnosti nešto je sasvim drugo. Mislim da ovoj drugoj temi treba posvetiti pravu pozornost, naročito ako vrijeme pokaže da 'situacija s virusom' nije kratkotrajno jednokratno stanje, nego nova normalnost. A trenutak u kojem živimo pokazao je koliko su tradicionalne ustanove poput kazališta i muzeja zanemarile digitalni pomak čije se ozbiljno trajanje sad već mjeri u desetljećima', pojasnio je Šarar.

Šef riječke kulture smatra da u tom kontekstu projekt EPK ima zadaću prilagoditi se novonastalim okolnostima, a ta zadaća nije laka. 'Promjena koju sada živimo drastična je i šokantna, preispituje sve bitne osobne i društvene vrijednosti, preispituje kulturu i sam život te njegov smisao. Volio bih da uspijemo kreirati barem dio programa, novog programa koji će ozbiljno zahvatiti virusnu ili postvirusnu situaciju i biti iz te perspektive dobar i bitan. To je svakako težak zadatak, ali i najveći izazov koji projekt EPK sada ima. Za mene je ključno pitanje jesu li i na koji način umjetnost i kultura bitne u situaciji u kojoj se srušila zona komfora čitave zemaljske kugle. Naravno, nemam odgovor na njega, osim što primjećujem da puno više čitam i gledam filmove zadnjih dana', kaže Šarar.

Dodao je da se bave i mogućnošću produljenja projekta tijekom 2021. O tome su razgovarali i s kolegama iz Galwaya i Europske komisije, a europarlamentarac Predrag Matić na tom je tragu zatražio sastanak s povjerenicom Europske komisije za kulturu Mariyom Gabriel. Šarar pak smatra da produljenje EPK Rijeke neće biti presudno.

'Puno važnije bit će financijsko stanje grada i države u novim okolnostima izgledne financijske krize', ističe, dodajući da trenutno intenzivno rade na preslagivanju programa u varijanti da mjere izolacije završe do sredine ljeta ili do rujna te da se tada mogu početi održavati određene aktivnosti. U međuvremenu, napominje, moraju vrlo brzo donijeti neke ključne odluke i intenzivirati prisutnost u dostupnim digitalnim kanalima.

Blažević pak u fokus postavlja isplativost programa prikazivanih preko online platformi.

'Bez obzira na ovaj pozitivan, entuzijastičan i solidaran trend emitiranja kazališnih predstava na online platformama, nadam se da će se uskoro shvatiti da takvom praksom svodimo kazališnu predstavu i živu izvedbu na TV film ili seriju. Snimke naših predstava i koncerata nisu rađene za javno emitiranje i kazališta ne mogu postati producentske kuće televizijskih ili programa na YouTubeu. Nakon nekoliko godina prijenosa opernih i baletnih izvedbi u kinodvoranama mnoge operne kuće, poput njujorškog Metropolitana, počele su se suočavati s ozbiljnim padom broja gledateljica i gledatelja, a financijski aspekt u tom je trendu još najmanji problem. Kazalište i izvedbene umjetnosti suštinski se razlikuju od filma, televizije, društvenih mreža i online kanala upravo po tome što ih režim socijalne distance onemogućuje, dok ove druge olakšavaju da se taj režim ne samo prebrodi, nego i učini prihvatljivim, normalnim, pa i da se politički zlorabi, što već vidimo u dvije susjedne države, Mađarskoj i Srbiji', kaže Blažević.

U riječkom HNK-u smatraju, objašnjava, i to čine u sklopu programa 'Zajc uz vas', da i u aktualnoj situaciji zabrane socijalnog kontakta i javnog okupljanja, dakle dviju osnovnih pretpostavki kazališta, moraju biti kreativni te pronalaziti formate, žanrove i postupke koji njihovim umjetnicama i umjetnicima omogućuju da osmisle i izvode programe prilagođene mediju videa i komunikacijskim procedurama društvenih mreža, umjesto da sjede kod kuće i gledaju snimke svojih predstava.

'Kazalište naprosto ne može opstati na socijalnoj distanci. Emitiranje predstava putem online kanala, platformi i portala u ovoj akutnoj epidemijskoj situaciji solidaran je i terapijski čin, no dugoročno opasan za opstanak kazališta i izvedbenih umjetnosti uopće', ističe.

Vlada li među epekaovcima i brojnim suradnicima rezignacija i razočaranje ovakvim razvojem događaja s obzirom na neizvjesnost te uloženi trud u projekt EPK Rijeka 2020.?

Blažević kaže da je na početku, kad su počeli otkazivati programe, postojalo veliko razočaranje, međutim u ovom trenutku ta strepnja više nije vezana uz konkretne projekte EPK Rijeka 2020., nego uz opstanak kazališta i svih ostalih izvedbenih djelatnosti.

'U cijelom kulturnom sektoru, a osobito onom koji se bavi izvedbenim umjetnostima, osjeća se sve intenzivnije egzistencijalna kriza. U ovom trenutku ne znamo kad ćemo ponovno moći raditi i hoćemo li ponovno od toga moći živjeti. Za sada su u bitno težoj poziciji slobodne umjetnice i umjetnici, no ako ova kriza potraje duže od tri mjeseca, jednako ugrožene bit će javne ustanove. Suprotno mišljenju mnogih, pa i onih navodno slobodnih, javna kazališta, uključivo ona nacionalnog statusa, ne ovise samo o proračunu osnivača, odnosno o tzv. javnom novcu, nego i o prihodu od prodaje ulaznica. Bez tog prihoda riječki HNK, primjerice, ne bi mogao producirati nijednu predstavu, odnosno koncert. Mogli bismo eventualno samo izvoditi reprize, pa se opet ne bismo bitno razlikovali od televizije', kaže Blažević.

S obzirom na to da je HNK bio partner EPK Rijeka u brojnim programima, osjećaju li se, uz gospodarstvo, kao najveći gubitnik? 'Uz gospodarstvo, kultura će sigurno biti jedna od kolateralnih žrtvi pandemije, između ostaloga zato što je značajan dio javnosti, pa i politike, percipira isključivo kao potrošačku djelatnost, zabavu elite, društvenu praksu reduciranu na dokolicu. U pravilu oni kojima kultura nije sastavni dio života percipiraju kulturnjake kao trošak i tzv. nadgradnju u odnosu na ostale elemente u zajednici.

Međutim situacija se u zadnjih desetak godina bitno promijenila. Djelatnost kulturnih ustanova, a EPK Rijeka 2020 najbolji je primjer, ne zaustavlja se samo na uspostavljanju i promoviranju određenih kulturnih vrijednosti. Projekti ovakvog opsega i kompleksnosti kao što je EPK te ustanove takvog kulturno-povijesnog značenja, kao što je riječki HNK, duboko su utkani u sve gospodarske, političke i socijalne procese zajednice u kojoj djeluju, pa njihova ugroženost i moguća propast ne mogu biti sagledavani izdvojeno od ugroženosti i moguće propasti same zajednice', ističe intendant riječkog Zajca.

Prema njegovom mišljenju, niti jedan grad, ako želi ostati gradom, ne može si dopustiti propast narodnog kazališta jer ta su kazališta integralni dio njihova identiteta. 'Niti jedna država, ako želi ostati ozbiljnom državom, ne može si dopustiti propast projekta koji jedan njezin grad čini europskom prijestolnicom kulture. Nema sumnje da je eskalacija virusne epidemije i Ministarstvo kulture i Grad Rijeku i EPK i HNK bacila pred izazove, obaveze i odgovornosti neusporedive s bilo čime u našim povijestima i biografijama. Budemo li surađivali, pronaći ćemo rješenja, možda domisliti neke nove ideje i otkriti neke nove vrijednosti', zaključio je Marin Blažević.