Film ima pristojne rezultate i na svjetskom box officeu, ali kod nas ga je već vidjelo 58 tisuća gledatelja, što je sjajan rezultat nakon dva tjedna prikazivanja. U drugom tjednu gledanost mu je pala samo za pet posto, što sugerira to da ima izvanrednu usmenu predaju i nastavi li ovim ritmom, mogao bi već prije Božića doći do 100 tisuća gledatelja, što je postala magična brojka koju je u domaćim kinima vrlo teško dosegnuti. Nijednom hrvatskom filmu to već godinama nije uspjelo - posljednji put 2013. godine 100 tisuća gledatelja u domaćim kinima premašio je film 'Svećenikova djeca' (ove godine toj se brojci najviše približio 'General', ali nije ju ni približno uspio doseći, zaustavivši se na 74 tisuće gledatelja).

Što se holivudskih filmova tiče, barem u našim kinima, u ovoj je kalendarskoj godini do sada preko magične stotke dobacilo samo njih šest: 'Kralj lavova', 'Joker', 'Osvetnici: Završnica', 'Bilo jednom u Hollywoodu', 'Kako istrenirati zmaja 3' i 'Spider-Man: Daleko od kuće'. Svih šest spada među 20 najgledanijih filmova u svijetu ove godine, a uspije li se u elitno društvo upisati i 'Last Christmas', bit će to omanja senzacija jer na temelju dosadašnjih rezultata gledanosti ne može se očekivati da će taj film na svjetskom nivou ući u prvih 50.

Čini se da Hrvati i Hrvatice, više od ostatka svijeta, vole ovaj sladunjavi rom-kom temeljen na pjesmama Georgea Michaela u kojem Emma Thompson glumi - Hrvaticu. Možda je baš u potonjem tajna tako sjajnog uspjeha filma kod domaće publike iako se Emma Thompsom, moramo priznati, nije baš iskazala ovom ulogom, kao ni svojim scenarističkim umijećem. Ona je naime koautorica priče i scenarija za 'Last Christmas', što nas je navelo da se zapitamo što se dogodilo toj cijenjenoj britanskoj karakternoj glumici s izraženim osjećajem za komično i dvostrukoj dobitnici nagrade Oscar?

Nema sumnje da je holivudska (a i svaka druga) komercijalna mašinerija okrutna prema glumicama (a i ženama općenito) kad navrše određene godine, da je uloga sve manje i da je nužno da ih sam stvoriš ako želiš opstati, no od glumice koja je za Anga Leeja napisala 'Razum i osjećaje', a proslavila se filmovima 'Howards End' i 'Na kraju dana' Jamesa Ivoryja, imali smo nešto veća očekivanja. Ona glumi ulogu majke glavne junakinje, navodno nepodnošljive osobe, no njena rola je toliko površno napisana da se čak ni to iz filma jasno ne vidi. Naime glavna karakterna osobina njenog lika je to što govori engleski s užasnim akcentom. No još je užasniji akcent kojim govori i pjeva navodnim hrvatskim jezikom. Ipak, određena privlačnost ideje da je oskarovka Emma Thompson postala Hrvatica očito postoji. U ulozi njenog supruga nastupa srpski glumac Boris Isaković, a koji je svoju rolu dostojanstveno odigrao.

Priča se vrti oko pomalo izgubljene i smušene, često neobazrive, ali simpatične djevojke u srednjim 20-ima, Katarine Andrić (glumi ju Emilia Clarke iz 'Igre prijestolja'), koja se s roditeljima i sestrom doselila u London nakon rata u bivšoj Jugoslaviji. Iako se u filmu ne eksplicira direktan povod preseljenja, može se pretpostaviti da je riječ o NATO-vom bombardiranju Srbije jer u uvodnoj sceni obitelj zatječemo u Jugoslaviji 1999. godine. Slavensko porijeklo obitelji redatelju Feigu i scenaristici Thompson služi kao generator pokoje šale, no ono je prvenstveno pokretački motor za izražavanje njihove ideološke pozicije, kritiku Brexita i rastućeg britanskog nacionalizma. Feig i Thompson žele nas uvjeriti u postajanje 'dobrog Londona', u kojem je normirana ideja prihvaćanja različitosti i inkluzivnosti manjina, nacionalnih, seksualnih, rasnih, ekonomskih…

Prava je šteta što su za tu poruku odabrali ovako blesavu formu površnog, plitkog i stilski potpuno nezanimljivog filma koji u svojim najatraktivnijim dijelovima izgleda kao plaćeni oglas londonske turističke zajednice za ponudu 'Advent u Londonu'. Prednost je pak to što takvu sladunjavu formu mnogi ipak vole, pa će možda dobronamjerne ideje Feiga i Thompson doprijeti i do onih do kojih inače ne bi. Uostalom, kako tvrdi filmski kritičar Michael Musto, 'ima nečeg perverzno utješnog u gledanju briljantnih ljudi kad zabrljaju stvar, i to na veliko, što gledateljima daje osjećaj superiornosti koju im sjajni filmovi jednostavno ne mogu pružiti'. Možda je uzrok tolike popularnosti filma upravo taj 'perverzan užitak' gledanja Emme Thompson kako se bespotrebno sramoti pred kamerama.

Inače, film je inspiriran hitom grupe Wham! 'Last Christmas', čije stihove posve doslovno interpretira, ali nećemo otkrivati prevrate i iznenađenja, ionako su izvedeni traljavo i nenadahnuto. Thomson baš i nije sukreirala sjajan scenarij, ali bome ni Feig (koji je režirao dobar dio serija 'U uredu' i 'Sestra Jackie' te filmove 'Djeveruše' i 'Specijalna agentica') nije baš redateljski virtuoz.

Zanimljivo je pak da film asocira na drugi prošlogodišnji megahit 'Suludo bogati Azijci', još jednu sladunjavu bajku u kojoj glumi dvoje istih glumaca kao i u 'Last Christmas', a to su zvijezda hongkonških akcijskih filmova, malezijska glumica Michelle Yeoh, u ulozi Katarinine šefice, vlasnice dućana blagdanskih ukrasa, te mladi Henry Golding, malezijsko-britanski ljepotan koji glumi zagonetnog Toma, predmet Katarinina ljubavnog interesa. U srazu s 'Last Chistmas' odjednom se 'Suludo bogati Azijci' doimaju kao eksplozija stila.