Zbog ovogodišnjih pandemijskih okolnosti glumica Hrvojka Begović, članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, imala je puno više slobodnog vremena iako je radila jednako kao i prije, 'ponekad i više, samo zato što mi je preko noći nestao čitav asortiman uobičajenih distrakcija i bjegova', kaže nam.

'Nestali su spontanost i osjećaj lakoće, umjesto toga pojavio se osjećaj pretjeranog opreza i stalne panike jesam li odgovorna, gdje sam bila, što sam radila, pa sam se većinu godine bavila time da paniku i oprez otkantam iz života i u njega vratim lakoću i bezbrižnost. Na probama sam se morala naviknuti na govor i glumu ispod maske, a na predstavama smo se morali naviknuti na publiku koja sa scene izgleda kao da je stigla u kazalište po kazni', kaže Begović, dodajući da je s druge strane, kao gledateljica, uživala u ekskluzivnosti kao dio malobrojne publike.

Predstave kao u dnevnom boravku

'I u publici i na sceni počela sam beskrajno uživati u tome da su predstave postale toliko intimne, kao da se događaju u nečijem dnevnom boravku u kojem se svaka riječ, pogled, gesta, osjećaj puno bolje čuju i percipiraju. Mislim da je osjećaj zajedništva publike i glumaca u ovoj godini doživio novu mladost. Unatoč svemu tome, i dalje sam se jednako zezala, smijala, družila, zabavljala, svađala, mirila, ljubila, grlila, voljela, ljutila, opraštala, puno sam konzumirala kulture, prirode i društva pa zato 2020. ipak mogu reći: hvala, sestro. U 2021. jedva čekam zaplivati oceanom neodgovornosti, ne razmišljajući koga smijem taknuti i pljuckam li previše dok glumim', poručuje Begović.

Književnici Sanji Pilić, pored koronavirusa, godinu su obilježili potresi. U onom koji je pogodio Zagreb u ožujku uništen joj je stan, što joj je, kaže nam, donijelo više straha i muke od epidemije.

'Mjesec dana poslije potresa u ožujku bila sam pod stresom i deprimirana. Nekako sam sredila stan i otišla na ljetovanje u Rovinj. Meni sunce i more izliječe svaku tugu. U Rovinju sam ostala dugo, kupala se, družila s prijateljima i zaboravila na sve', kaže Pilić, a kojoj je i ovaj posljednji potres, 29. prosinca, ostavio posljedice.

'Nije važno, nije bilo tako strašno kao prvi put, ali su problem učestale naknadne trešnje koje dodatno narušavaju statiku dimnjaka pa sad opet spavam kod kćeri. Popadala mi je i žbuka na stubištu, koje, hvala Bogu, nisam ni popravljala. A i ne kanim do daljnjeg. Napokon sam bila zaboravila onaj potres u ožujku i nadala se da nas neki tako jak neće pogoditi barem još neko vrijeme. I onda se dogodio ovaj najgori u Sisačko-moslavačkoj županiji. Bojim se da ovo nije kraj', kaže Pilić.

Tiho i 'lijeponašno' ljeto

Mireli Priselac Remi iz Elementala 2020. godinu svakako je obilježio prije svega koronavirus, zbog kojega je, kao i većina izvedbenih umjetnika u svijetu, morala povući ručnu.

'Točnije, Stožer ju je povukao za nas, a mi se pokušavamo prilagoditi zatečenom sranju. Pardon, stanju. Frojdovska omaška. U ožujku, travnju i svibnju nadali smo se da ćemo sve ovo pregrmjeti do ljeta, jer ljeto uvijek donosi dodatnu dozu optimizma, ljeti ništa ne može biti loše. Tijekom travnja i svibnja krenuli su upiti za svirke, zbog čega smo se ponadali boljim danima, a onda se dogodilo žarište u Zadru – to nam je direktno utjecalo na nekoliko dogovorenih svirki koje su promptno otkazane. Morate imati na umu to da je Elemental regionalni bend, a nakon što je HDZ uzeo glasiće na izborima, granice prema regiji su se zatvorile – nas osmero u bendu treba osam PCR testova, što je trošak od 800 eura samo za prelazak granice u jednom smjeru. Ne moraš biti matematički genij da shvatiš da je računica vrlo nepovoljna za alternativni bend pa smo ljeto proveli lijeponašno i tiho', kaže Priselac.

U jesen je, dodaje, 'uz laste' otišla i nada da će se svirati, čemu su 'uvelike pomogli i revni covid-redari koji su četiri koncerta u Zagrebu kaznili s po 30.000 kuna svaki zbog 'nepoštivanja mjera''. I zima 2020. nastavljena je u tom stilu.

'Samostalni umjetnici i dalje nemaju pravo aplicirati za financijsku pomoć, kao što to imaju svi ostali poslovni sektori kojima je poslovanje palo ili ga više nema, a umjetnici koji žive isključivo od nastupa ostaju na brisanom prostoru jer krumpir se iskopao i što sad?' kaže Priselac, a ove lude 2020. kod V.B.Z.-a je objavila svoj pjesnički prvijenac, zbirku 'Masarykova'.

Kruno Lokotar, jedan od najpoznatijih domaćih književnih urednika, kaže kako mu je 2020., zahvaljujući koronavirusu, bila jedna od produktivnijih. Otpali su mu mnogi nastupi koji uzimaju vrijeme pa je više vremena proveo za računalom.

'Rezime su 23 uređene knjige, hajde, 21, dvije su reizdane (što je najbolje, mislim da nikada nisam imao godinu s ovako jakim naslovima), odžirirane i odrađene sve tri nagrade koje sam pokrenuo, i nekim čudom, održani su svi festivali koje organizacijsko-programski ključno radim i koje sam pokrenuo, uvijek s prijateljima: Prvi prozak na vrh jezika, KaLibar i Spikigin, koji sam na kraju godine dijelom online odradio, a još se bavim nagradom Fric kao koordinator', kaže Lokotar te je programski uredio i Mediteranski festival knjige.

Ni petka ni svetka

'Nekoliko sam mjeseci radio non-stop, nije bilo ljeta, ni odmora, ni petka, ni svetka, ni vikenda tijekom cijele godine. I ne mislim da tako treba biti. No kada se pojavila korona, budući da sam freelancer nesigurne egzistencije, prekarijat, navalio sam si poslove koje inače teško da bih preuzeo. Neke i smislio', kaže.

Umjetnica Paulina Jazvić zbog koronavirusa je ove godine većinu svojih planova morala ili odgoditi ili posve otkazati, no u rujnu je u zagrebačkoj Galeriji 90-60-90 uspjela izložiti instalaciju 'This is not another party'. U sredinu prostora postavila je švedski stol od 10 metara s više od 100 sjekirica okrenutih oštricama gore, što je, kaže, poruka o svijetu spektakla i isforsirane zabave u kojemu sve mora biti prezentirano na atraktivan i zavodljiv način i imati partijanerski štih.

Kraljevski pudl kao čuvar razrušenog muzeja

Početkom prosinca je pak u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt Jazvić predstavila rad 'Top dog/Under dog', još jednu instalaciju sastavljenu od 20 uvećanih kaširanih fotografija autoričinog kraljevskog pudla Švrće, postavljenih na stubištu prema Stalnom postavu.

'Instalaciju, koju sam izvorno planirala u sklopu ciklusa 'Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu/MUO', smjestila sam u okvir napukle slike muzeja kakav smo poznavali. MUO je, kako je poznato, teško stradao u potresu koji je pogodio Zagreb u ožujku i od Stalnog postava za publiku je od tada dostupno tek stubište u blokadi', kaže Jazvić te je svojih 20 isprintanih kraljevskih pudli zamislila kao čuvare muzeja koji u ova burna vremena prenose dobru energiju. Podsjetnik su, osim toga, na to da ljude iz nevolja, a kako smo vidjeli ovih dana, i iz ruševina, katkad spašavaju i psi.

Dizajner Davor Bruketa iz agencije Bruketa&Žinić OM kaže kako ga je 2020. prije svega naučila da može raditi s bilo kim na bilo kojem kraju svijeta iz vlastitog dnevnog boravka.

'I to na kompleksnim kolaborativnim procesima. Danas, nakon devet mjeseci, u stanju smo organizirati Design sprint na kojem ćemo kreirati novi proizvod, komunikacijsku strategiju ili bilo što drugo s ljudima koji sjede u New Yorku, Londonu, Zagrebu ili bilo gdje drugdje jednako efikasno kao da sjedimo zajedno u sobi. Ljudi diljem svijeta u svim industrijama prevladali su mentalne barijere na putu ka takvim kolaboracijama, što nam otvara nove, neviđene prilike. Tehnologija koja je već godinama postojala napokon je ušla u masovnu upotrebu', kaže Bruketa.

Redatelju Daliboru Mataniću 2020. je krenula blještavo, otvorenjem EPK Rijeka, za čije je režiranje bio zadužen. Kultura je tada napokon bila u prvom planu, kaže nam.

'Sada mi se čini kao da je to bilo prije desetak godina... Korona je samo potvrdila da je u ovako površnom, instant svijetu kultura ipak među zadnjim rupama na svirali, no mi se ne damo koliko god bilo teško i deprimirajuće gledati da su u boljoj poziciji vlasnici apartmana nego vlasnici kazališta. Hranimo se mrvicama, time da jedna zemlja može bez apartmana i nogometa, no bez kulture nema nikakav identitet', kaže Matanić, a u 'slalom-korona-vremenu' uspio je snimiti glavni dio nove TV serije 'Područje bez signala' prema književnoj uspješnici Roberta Perišića.

Paralelno, njegova 'Zora', drugi dio 'Trilogije Sunca - filmske trilogije protiv fašizma', imala je premijeru u službenoj konkurenciji filmskog festivala Black Nights u Tallinnu.

'Ovo doba nije lako, naše profesije su hipersenzibilne, u ljude se uvukao strah, no ne damo se. Kultura je uvijek bila otporna na šokove i istovremeno, danas je nikad potrebnija', kaže Matanić.

Slavlje šaha i ljudske pameti

Ono što mu je inače gadnoj 2020. svakako osvjetlalo obraz bilo je, ističe, to što je Goran Bogdan bio nominiran kao jedan od pet najboljih glumaca Europske filmske akademije.

'To stvarno nije mala stvar. Ako niste sigurni u taj kulturni domet, to vam je puno uspješnije nego bilo što što je nogometni klub Dinamo ikad napravio. S druge strane, kako su kinodistribucije i filmski festivali pod velikim upitnikom i transformacijama, TV serije dominiraju i ovom godinom i posebno mi je drago da su se u ovako površno doba u prvi plan izborile one koje npr. glorificiraju šah i ljudsku pamet poput 'Daminog gambita'', kaže Matanić.

'Damin gambit' favorit je i Mirele Priselac u proteklih 12 mjeseci, barem kad su u pitanju serije. Od knjiga izdvojila je 'Tijelo' Billa Brysona, a od albuma 'Serpentine Prison' Matta Berningera (+ 'Ilica' Elementala).

Od izložbi u 2020. Priselac izdvaja 'Linije; Riječi' Lee Bogović i Nade Kaurin Knežević te ovogodišnji Salon mladih na temu milenijalaca. 'Sve navedeno su riječi, tonovi, slike, buke koje su me pomaknule s točke u 2020. Ne ponovila se', kaže.

Na spomenutome Salonu mladih bio je izložen i rad Ivane Mrčele, koja je sredinom srpnja u Rijeci, u galeriji Kortil, samostalno izlagala. Upravo ta njena riječka izložba, pod nazivom 'We are watching you', Paulini Jazvić je kulturni vrhunac 2020.

Posjetitelji kao zvijezde izložbe

'Prostorna instalacija 'We are watching you' bavi se temom odnosa publike i pojedinca u fokusu. Posebnost ovog rada je zamjena uloga: posjetitelji izložbe su sada u centru pozornosti, oni su zvijezde izložbe dok su izlošci u drugom planu. Prilikom ulaska u galerijski prostor pojedinac ima priliku stati pred reflektore pozornice, biti u fokusu i ostvariti svojih 15 minuta slave. Tijekom svog javnog nastupa u potpunosti je sâm i izložen procjeni drugih, ranjiviji i podložan kritikama i negativnim reakcijama, kao i krajnjoj neizvjesnosti razvoja događaja. Oslikana publika sazdana je od niza individualiziranih likova s vrlo raznolikim izrazima lica – od podrške i smijeha do zaprepaštenosti i negodovanja. Dojam boravka na pozornici obogaćen je zvučnim efektima koji su sastavni dio prostorne instalacije te doprinose cjelovitom doživljaju nove pozicije u kojoj se našao posjetitelj', kaže Jazvić.

Sanji Pilić godinu je od kulturnih događaja obilježio Rovinj Art & More Ronalda Brausa.

'Tako sam za ljetnih mjeseci pod obaveznim epidemiološkim uvjetima ipak imala priliku uživati u predstavama i koncertima pod vedrim nebom i u divnom okruženju. Nastupao je tu i klavirski virtuoz Marijan Đuzel, Valter Roša s predstavom 'Mistero Buffo', 'Vesela udovica' u izvedbi Opere b.bč i mnogi drugi. A i sama sam imala književnu večer na Festivalu. Dolaskom jeseni sve se polako promijenilo, tako da su izlasci u kazalište ili kina gotovo sasvim izostali. To mi nedostaje', kaže Pilić.

Dragocjen nusprodukt pandemije

Lokotara je pak oduševio jedan nusprodukt pandemije, a koji je dragocjen, kaže.

'Opća prisilna onlajnizacija života i umjetničkih programa upoznala nas je i s novim programima (Zoom je recimo eksplodirao) i mogućnostima tehnologije. Odjednom smo shvatili koliko je blaga dostupno, sada bi bilo odlično da netko još nađe aplikaciju koja nam daje vremena za njegovo konzumiranje. Tako je korona nehotice stvorila arhivu koja bi se inače stvarala godinama, arhivu dostupnu na klik-dva', kaže Lokotar, kojemu su na planu književnosti dva događaja obilježila godinu.

'Mediteranski festival knjige, koji se odvio kada je Split bio žarište, doduše skromnih brojaka prema današnjima, a mada jako dobro posjećen, nije bilo lokalne transmisije virusa, što je i Stožer potvrdio. Koliko znam, to je bio najveći sajam knjiga održan uživo ove godine u Europi nakon lockdowna. Drugi je također projekt aktivne Zajednice nakladnika i knjižara pri HGK-u – ne mora dakle HGK biti baš beskoristan – koja se nije prepustila letargiji, a platforma Knjiga svima i svuda će, budući da je uspjela predstaviti i autore i neočekivano snažno pobuditi kupovinu knjiga preko web shopova izdavača i knjižara, biti povremeno aktivirana jer je ponudila trajnije rješenje za amortizaciju loših učinaka koronakrize. Neki dan sam preko Zooma gostovao na ljubljanskom Sveučilištu, Oddeleku za slavistiko, pa sam govorio i o toj platformi. Studenti su mi rekli da se njihovi izdavači nisu uspjeli dogovoriti oko toga. Eto da i mi u nečemu budemo avangarda, a pamet domaća', kaže Lokotar.

Davor Bruketa kaže kako nije ljubitelj serija i da gotovo ne gleda televiziju.

'Nisam nikad mislio da će me zanimati ta tema. Ali imao sam Covid-19 i pogledao sam 'Krunu'. Wow. Binge-watching nije bila moja stvar, ali 'Krunu' sam progutao u nekoliko dana. Gluma, glumačka ekipa, radnja i istraživački rad su fascinantni', kaže Bruketa, kojemu se u 2020. istaknula i knjiga Tvrtka Jakovine o Budimiru Lončaru, 'Od Preka do vrha svijeta'. 'Monumentalan, ali gotovo cijelo vrijeme zanimljiv rad s puno uvida iz naše bliske prošlosti', ocjenjuje.

Hrvojku Begović na samom je početku godine oduševila predstava '2020' Ivice Buljana u Cankarjevom domu u Ljubljani.

Neodrživ pretpandemijski svijet

'Fenomenalna je i kao da je najavila godinu promjena raskrinkavajući ondašnji pretpandemijski svijet kao dugoročno neodrživ koncept', kaže Begović, kojoj su pak kraj 2020. obilježile dvije predstave.

''Zagreb 2020' Filipa Šovagovića, luda, sirova, rasuta, razbarušena predstava koja točno korespondira s mojim unutarnjim osjećajem ovog trenutka i mala, intimna predstava Saše Božića 'Kabinet čud(ovišt)a' s maestralnom Jelenom Miholjević. Online kazalište nisam konzumirala i ne namjeravam, grozim se te ideje, jedino što bih gledala u takvoj formi stare su predstave koje su se prestale igrati. Takvu vrstu kazališne VOD kinoteke apsolutno bih podržala', kaže Begović.

I ona ističe nominaciju Gorana Bogdana za najboljeg glumca na EFA-i, što smatra važnim događajem koji će utjecati na budućnost hrvatskog filma, kao i pokretanje platforme hrvatskog kratkog filma croatian.film.

'Oduševio me i film 'Quo vadis, Aida?' Jasmile Žbanić isključivo zbog univerzalne priče o tome da u odurnim ratnim sukobima najviše nastradaju nevini, kolateralne žrtve tih suludih (najčešće) testosteronskih haranja. Književnu scenu obilježilo mi je otvaranje Knjižare Fraktura, a koja je epidemiji usprkos postala centralno mjesto scene u nevjerojatno kratkom roku', kaže Begović.

Od novije izdanih knjiga, dodaje, zaljubila se u 'Maxa' Markusa Orthsa, fikcionaliziranu biografiju Maxa Ernsta 'koja pleše na rubu činjenica i mašte'.

'Zbog nje sam neko vrijeme ponovno opsesivno proučavala nadrealiste i ponovno otkrila svoju ljubav prema slikarstvu. Pogledala sam i izložbu Lovre Artukovića, ponovno se oduševila njegovim svijetom (koji me prisjetio na moju prvu profesionalnu predstavu 'Žutu crtu', za koju je Lovro radio scenografiju) i omađijano sam slušala 'Veliku Prasku' Valentina Boškovića, muzički događaj zbog kojeg se isplatilo doživjeti 2020. A sad, adio.'