Izložene skulpture, slike, grafike, crteži, reljefi, instalacije autorski su odabir povjesničara umjetnosti Zvonka Makovića, najvećim dijelom iz vlasništva umjetnikove obitelji.　

Od radova sa samog početka njegova umjetničkog rada, ranih pedesetih godina prošlog stoljeća do smrti 2006. godine, donosi se presjek njegova prepoznatljivog stvaralaštva, uz dio njih koji se prvi put predstavljaju javnosti.　

Maković kaže da nije bilo lako napraviti izbor iz Lipovčeva ateliera, u kojemu je na stotinjak četvornih metara zgusnut sav njegov izričaj i humor. 'Umjesto kronološkog odabrali smo tematski i ambijentalni pristup postavu, koji ga predstavlja na bolji način', rekao je.

Jedino je uvodna sekvenca s ranim radovima predstavljena kronološki, još iz doba školovanja na Akademiji, pejzaži i portreti te prvo njegovo zrelo djelo, vitraj 'Žena s mačkom' iz 1955., kao pomak prema apstrakciji.　

'Radovi geometrijske apstrakcije s kraja pedesetih godina važni su jer pokazuju njegov radikalizam u redukciji sredstava', napomenuo je Maković.　

O različitim načinima na koji je koristio materijale govori ciklus drvenih figura koje nagovješćuju njegov izričaj, ali još nemaju prepoznatljiv kolorit, te one napravljene od metala visokog sjaja u seriji akrobata i sportaša.　

Za potonje Maković kaže kako pokazuju umjetnikovu krajnje očišćenu formu i visoko tehnološko umijeće kakvo bi danas bilo teško ponoviti.　

Dvije su dvorane posvećene Lipovčevim erotskim sadržajima, u kojima se prepoznaju egzibicionističke, pa i voajerističke sklonosti likova. 'Tu se umjetnik otkriva kao čovjek koji ima ljudsku toplinu i dozu humora, on tim temama dodaje element koji ih čini začudnima', ocijenio je Maković.　

Predstavljena je i serija bojanog drveta sa specifičnim figurama. 'Lipovac nije radio portrete, njegovi likovi nisu nikada konkretna osoba, već radi određeni tip, biskupa, mornara, dokonih gospođa', napomenuo je.

Izložba završava njegovim najslavnijim ciklusom 'Biciklisti' iz prve polovice devedesetih, četrdesetak skulptura ljudi na biciklima koji su, kaže Maković, kao i ostali njegovi likovi mali ljudi. 'Lipovcu nikada nije bila namjera stvoriti veliku moćnu figuru, nego svakodnevnog čovjeka koji izdvajanjem iz konteksta svakodnevice dobiva svoju posebnost', istaknuo je.　

Mario Lipovac, umjetnikov sin, rekao je kako se njegov otac za života nije želio baviti retrospektivama kao nečime što zaokružuje životni ciklus, nego je uvijek htio dati nešto novo.　

'Sada je na nama da se bavimo retrospektivom, a fundus koji je ostavio pokušamo održavati živim i aktivnim organizirajući izložbe i predstavljanja', naglasio je.　

Po njegovim riječima, retrospektiva u Klovićevim dvorima je završetak jednog ciklusa, ali i novi početak u tome kako se njegovo djelo valorizira.　

Vasko Lipovac je rođen 1931. u Kotoru, u obitelji koja je njegovala ljubav prema umjetnosti, pa 1950. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, koju su pohađali mnogi kasnije istaknuti umjetnici, Jagoda Buić, Zlatko Bourek, Ordan Petlevski, Zvonimir Lončarić. Po završetku Akademije polazi Majstorsku radionicu Krste Hegedušića. Krajem šezdesetih odlazi u Split, gdje u mediteranskom okružju stvara specifičan opus i vlastiti figurativni svijet. U svibnju 2006. godine dobio je i nagradu za životno djelo.　

Izložba u Klovićevim dvorima će biti otvorena do 7. siječnja iduće godine.