Kip koji spominje Fisković je izradio Nikola Firentinac ili njegova radionica, a na najljepšem trogirskom trgu nije postavljen original, nego betonska replika. Kip je postavljen na postament na malom trgu pred zapadnim ulazom u katedralu. Taj prostor je već bio potpuno definiran i spomenik je u direktnom sukobu s Radovanovim portalom, ali i s fasadom gotičke palače a dvije prekrasne gotičke trifore s druge strane malog trga.

Nakon postavljanja spomenika nekoliko dana prije blagdana sv. Ivana Orsinija, zaštitnika Trogira, u gradu su počele oštre polemike. Kip je dobio blagoslov crkvenih vlasti i trogirskih konzervatora, ali ne i gradskih vlasti. Gradonačelnik Damir Rilje je zatražio mišljenje Kulturnog vijeća koje je odbacilo mogućnost legalizacije samovoljno postavljenog spomenika i prijavili su slučaj Ministarstvu kulture.

Najoštriji kritičar tog projekta je trogirski povjesničar umjetnosti Ivo Babić, koji je i član Kulturnog vijeća. Babić je izrazio sumnju u tvrdnju Igora Fiskovića da je taj kip originalno bio na tom mjestu. Teza o tome da se on možda nalazio na tom mjestu za struku naprosto nije dovoljna da bi se napravila takva rekonstrukcija. I drugi stručnjaci u Trogiru, Splitu i Hrvatskoj se ne slažu sa spornim obrazloženjem i postavljanjem spomenika.

Nakon Kulturnog vijeća, Građanske inicijative iz Splita i Društva turističkih vodiča Trogir, reagiralo je i Društvo za zaštitu kulturne baštine Radovan iz Trogira. I oni su jednoglasno odlučili da Kristovu spomeniku na cimatoriju nije mjesto i zatražili su njegovo premještanje na gradsko groblje. Podržali su i stav Kulturnog vijeća te najavili prijavu Ministarstvu kulture, ali i UNESCO-u. Društvo Radovan osim stručnih razloga posebno zamjera inicijatorima kulturnog skandala što su to sve napravili, a da se nije pitalo građane Trogira za mišljenje i stav.

Skandalu u kojem se nije pitalo ni struku ni građane za mišljenje se za sada ne vidi epilog. Zbog ove situacije je trenutno najodgovorniji trogirski Konzervatorski odjel koji bi zapravo trebao biti uzor poštivanja zakonske procedure. Kada se državne institucije ne drže zakona, to je korak do kaosa u prostoru. A trogirski lažni Isus je baš takav primjer.

Još jedan problem u ovom skandalu je indikativan i izaziva zaprepaštenje. Kip Isusa koji je replika ili betonska kopija ikonografski ne funkcionira na tom mjestu. On je leđima okrenut glavnom zapadnom ulazu u katedralu sv. Lovre i negira remek-djelo romaničkog kiparstva u Hrvatskoj, glasoviti Radovanov portal. Crkveni autoriteti u Trogiru koji ne prepoznaju taj problem zapravo ne razumiju svoje poslanje i misiju. Samovoljno postavljanje lažnih idola iz dekorativnih kič-razloga i iz pukog dnevno-političkog revanšizma je vrlo daleko od Kristovog nauka i poruke.