Izložba se otvara u četvrtak, 27. ožujka, a u njezinu su središtu Nevjestićeve grafike koje su, smatra autor izložbe i ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović, sam vrh svjetske grafike što nije dovoljno valorizirano.

'Atelje Virgilija Nevjestića na Boulevard Saint Jacquesu 28, preko puta pariškog zatvora, bio je jedno takvo čudesno mjesto događanja umjetnosti', navodi u svom predgovoru Gašparović napomenuvši da je zahvaljujući umjetnikovoj obitelji ipak sačuvana njegova srž.
Nevjestić je, poput mnogih ljudi iz njegova kraja, trbuhom za kruhom krenuo u svijet i više se nikad nije vratio.

Unatoč njegovu skromnom podrijetlu (rođen je u hercegovačkom Kolu kao osmo dijete u siromašnoj obitelji), Nevjestićev poriv za odlaskom nije bio motiviran tek egzistencijalnim potrebama.

To potvrđuju njegovi dnevnički zapisi u kojima navodi svoju potrebu za udaljavanjem od okoline, za samoćom i skitanjem.

'Već u najranijim radovima nastalim još za zagrebačkih studija ranih 1960-ih Nevjestić razvija vrlo specifičnu ikonografiju fantazmagoričnih svjetova, ne slučajno od kritičara povezanu s boschovskim univerzumom, kojoj velikim dijelom ostaje vjeran do kraja života. Njegove grafike čudnovatih, nemirnih, ponekad neuravnoteženih kompozicija kipte prenapučenim životom koji autor iz prikrajka, s margine grafike, simbolički i faktički promatra, definirajući time već zarana svoj temeljni umjetnički kredo aktivnog kreativnog promatrača', navodi u predgovoru za izložbu Miroslav Gašparović.

Gašparović vjeruje da je izložba u MUO-u tek prva prezentacija Nevjestićeve ostavštine i poticaj za buduće proučavanje opusa toga značajnog umjetnika.