Ovogodišnji ciklus održat će se od 16. do 21. rujna u Centru kulture na Peščenici, a predstavili su ga danas: Dunja Fajdić i Dunja Vuković iz Teatra Poco Loco, Anja Planinčić, ravnateljica Centra kulture na Peščenici, prof. dr. sc. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC Zagreb i urednik knjige Usamljenost i depresija te dr. sc. Ines Škuflić Horvat, dramska pedagoginja iz Teatra Tirena, stoji u najavi.

Bolje da o tome (ne) razgovaramo se ove godine održava drugi put i odražava veliku potrebu da se o ovakvom  kazalištu za djecu i mlade ne samo govori, nego i da se takvo kazalište stvara. Kazalište ima ogroman potencijal da pomogne učiteljima i roditeljima otvarati one teme o kojima je teško naći riječi, izjavila je Dunja Fajdić iz Teatra Poco Loco. Od prijavljenih 16 predstava, odabrali smo šest iz Slovenije, Srbije i Hrvatske i to one koje su napravljene ciljano za osnovne i srednje škole, tj. za djecu koja još uvijek ne odlaze u kazalište samostalno. To su predstave koje govore o seksualnosti (Cure), nasilju prema onima koji su u trenutnom društvenom kontekstu “slabiji”, drugačiji (Poučni komadi), razvodu i disfunkcionalnoj obitelji (Onda kad smo se izgubili), o usamljenosti kod djece (Ja sam Akiko), o uzrocima tinejdžerskog nasilja (Zvjezdice) i o smrti i prolaznosti života (To je to?), predstavila je Fajdić.

Ideja ciklusa je omogućiti zagrebačkoj publici da pogleda predstave iz regije koje su bile dovoljno hrabre u odabiru i umjetničkoj obradi određene tabu teme, ali još važnije - koristiti te predstave za razgovor o temama koje se u predstavi javljaju. Važno nam je bilo i da pronađemo predstave koje se obraćaju raznim ciljanim dobnim skupinama i njihovim temama, tako da ovogodišnji program nudi predstave za sve, od predškolaca do maturanata, zaključila je Dunja Fajdić.

Nakon svake predstave održat će se razgovori sa stručnjacima iz kazališta, medicine, psihologije, (socijalne) pedagogije i obrazovanja. Misija Centra kulture na Peščenici je biti mjesto koje okuplja i spaja te čini kulturu dostupnom svim zajednicama, kulturni centar je kanal koji omogućava umjetnosti govoriti i o onim temama koje nam nisu najugodnije, o kojima se ne priča, a moralo bi se. Centar kulture je mjesto koje putem svojih kulturnih programa može i treba  poticati na društvenu odgovornost jer  ima priliku utjecati na promjene u društvu koje može biti dolje, uključivo, tolerantno, velikodušno što ga u konačnici čini zdravim. Stoga je ova suradnja s Teatrom Poco Loco vrijedna kako za samu ustanovu tako i za doprinos razvoju društva u cjelini, o suradnji je rekla Anja Planinčić, ravnateljica Centra za kulturu na Peščenici.

Festival je ove godine regionalnog karaktera, sudjeluju tri hrvatske predstave iz Rijeke, Zagreba i Gline, dvije predstave iz Srbije te jedna predstava iz Slovenije. Svi posjetitelji imat će priliku upoznati zanimljive koprodukcije u kojima sudjeluju kulturni centri i festivali, umjetnička akademija te istraživački institut. Iz Rijeke dolazi Kolektiv Igralke u koprodukciji s HNK Ivan pl. Zajc i Zavod VIDNE s predstavom 'Cure' te iz Gline Glinjol Teatar u koprodukciji s Akademijom za umjetnost i kulturu iz Osijeka, s predstavom 'Poučni komadi', iz Srbije dolazi Kraljevačko pozorište s predstavom 'Onda kad smo se izgubili' te zanimljiva koprodukcija KC Pančevo i dva festivala - Budi Festivala i  FEP-a s predstavom 'Ja sam Akiko'. Iz Slovenije Slovensko narodno kazalište iz Nove gorice u koprodukciji s Europskom kazališnom konvencijom dovodi razrednu predstavu 'Zvjezdice'. Festival zatvaramo subotnjom matinejom u 11 sati, predstavom za najmlađe Teatra Tirena iz Zagreba, 'To je to?', predstavila je selekciju Dunja Vuković iz Teatra Poco Loco.

 Nakon svake predstave slijedi razgovor sa stručnjacima - tijekom šest dana vodit će se dijalog s 25 stručnjaka iz područja psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije, kazališta, obrazovanja i kulture. Teme o kojima ćemo razgovarati su seksualnost, ksenofobija, traumatični razvod roditelja, alkoholizam, usamljenost, nasilje, seksualni identitet, društveni pritisak i smrt te kako uz pomoć kazališne umjetnost možemo s djecom i mladima, primjereno njihovoj dobi, razgovarati o tim temama, dodala je Vuković.

Kada je u pitanju mentalno zdravlje, bitno je uzeti u obzir više dimenzija ljudske egzistencije, od tjelesne, preko psihološke i socijalne, do razine dubljeg shvaćanja (duhovna dimenzija). Sklad različitih dimenzija omogućuje dobro mentalno zdravlje. Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, izjavio je prof. dr. sc. Darko Marčinko. Uloga nesvjesnog vrlo je bitna i upravo umjetnost stavlja nesvjesne sadržaje u fokus, slično kao i psihoterapija. Rad na usklađivanju dubljih i površnijih sadržaja psihe, usklađivanje nesvjesnih sa svjesnim sadržajima omogućuje bolje razumijevanje sebe i drugih. Upravo bolje razumijevanje sebe i drugih, rad na dobrim odnosima pokazao se kao jedan od najboljih pokazatelja dobrog mentalnog zdravlja (poznata studija s Harvarda, iz koje je proizišla i knjiga prevedena na hrvatski 'Dobar život'), dodao je Marčinko.

U novije vrijeme, Svjetska zdravstvena organizacija govori o porastu javljanja pretilosti, narcizma i usamljenosti tako da je bitno raditi na smanjenju stigme razgovarajući i o tzv. tabu temama. Upravo, potičući razgovor o tim temama, možemo smanjiti stigmu i nerazumijevanje te pomoći ljudima koji imaju probleme tako da ih se motivira da nađu snagu za rješenje problema. Kada je psiha u pitanju, često postoji iluzija objektivnosti, ljudi misle da su objektivni kada se radi o njima samima, no vrlo često su subjektivni. Upravo ovdje može pomoći razgovor s drugim osobama kojima se vjeruje, zaključio je prof. dr. sc. Darko Marčinko.

Od izuzetne je važnosti postavljati kvalitetne predstave koje prate probleme odrastanja te da tako kazalište izađe iz didaktične uloge i djeca ne budu zarobljenici obrazovne situacije. Kazalište može funkcionirati kao podrška mladima te kao prostor za otvaranje tema 'o kojima se ne govori'. Važno je da u predstavama budu likovi s kojima se mogu identificirati; u identifikaciji s likom na siguran se način upoznaju sa životnim situacijama, iskušavaju raspon osjećaja, mogu razumjeti motive likova, uvidjeti različita motrišta, posljedice postupaka... Tako kazalište postaje medij koji progovara o njihovim aktualnim problemima, izjavila je dr. sc. Ines Škuflić Horvat, dramska pedagoginja iz Teatra Tirena.

Uz predstave s osjetljivijim temama neophodne su radionice ili metodički materijali za dublju proradu tema te da se predstave postavljanju uz konzultacije sa stručnjacima za pojedina područja. Također, važno je da i djeca i mladi imaju utjecaj na kreiranje kazališnog repertoara, dodala je i zaključila Škuflić Horvat.

Cijene pojedinačnih ulaznica iznose simboličnih 5 eura, grupnih ulaznica 3 eura, a komplet od 5 ulaznica – 15 eura. Razgovori nakon prenose se uživo putem društvenih mreža te su dostupni u formi podcasta.

O PREDSTAVAMA:

Ciklus u ponedjeljak, 16. rujna otvara predstava Cure koja nastaje u suradnji riječkog Kolektiva Igralke, HNK Ivan pl. Zajc i slovenskog Zavoda VIDNE te u režiji Tjaše Črnigoj. Riječ je o dokumentarnoj predstavi koja kroz osobne priče žena triju generacija ocrtava promjenu vremena i društveno-političkih sistema. Nakon predstave održat će se diskusija na temu seksualnosti među mladima uz sudjelovanje brojnih stručnjaka.

Predstava Poučni komadi redateljice Anice Tomić nastala je na Akademiji za umjetnost i Kulturu u Osijeku u suradnji s Glinjol Teatrom iz Gline, a bit će izvedena u utorak, 17. rujna. Svjedočenjem rata u Ukrajini i inih oblika nasilja, glumci svoje iskustva i kreativne impulse pretaču u autorski projekt koji poziva na propitkivanje vlastitih stavova i postupak. Predstava otvara temu nasilja prema drugačijima i ksenofobije o čemu će biti riječi nakon izvedbe.

Kraljevačko pozorište iz Kraljeva izvest će u srijedu, 18. rujna predstavu Onda kad smo se izgubili prema tekstu Lotte Faarup i u režiji Damjana Kecojevića. Autorica Faarup zainteresirana je za „glas“ djeteta u situaciji fragmentiranosti obitelji te predstavlja koncepte balansa i disbalansa u partnerskoj relaciji, idealizacije, konflikta lojalnosti i temu tajni, te način na koji djeca u krajnjoj liniji postaju staratelji svojim nesretnim roditeljima, noseći se s osjećajima straha i neizvjesnosti. Tema razgovora nakon izvedbe jest razvod i alkoholizam roditelja.

U četvrtak, 19. rujna na programu je predstava Ja sam Akiko koja nastaje u produkciji Kulturnog centra Pančevo, BUDI Festivala i FEP Bačka Palanka prema tekstu Stefana Tićmija i u režiji Milje Mazarak. Predstava progovara o odnosu djeteta i roditelja kroz priču o odrastanju bez jednog roditelja i o dječjoj usamljenosti, o čemu će biti riječi u diskusiji nakon izvedbe.

Predstava Zvjezdice Slovenskog narodnog kazališta Nova Gorica i Europske kazališne konvencije bit će izvedena u petak, 20. rujna. Kroz incident između dvaju srednjoškolaca, govori o nasilju među mladima, ali prije svega prije svega traga za njegovim uzrocima: osjećajem nemoći, vršnjačkim zlostavljanjem, problemima sa slikom tijela, seksualnim identitetom, društvenim pritiskom i sl. Predstava nastaje prema tekstu Jake Smerkolj Simoneti i u režiji Žive Bizovičar. Nakon predstave će se održati razgovor na temu raznih oblika vršnjačkog zlostavljanja i već spomenutih tema.

Posljednja predstava iz Ciklusa na rasporedu je u subotu, 21. rujna, a riječ je autorskom projektu Nine Horvat i Tine Hofman, predstavi Teatra Tirena To je to? koja uz živu glazbu, pripovijedanje, pjesmu, elemente neverbalnog kazališta i animaciju predmeta pokušava djeci približiti situaciju gubitka i objasniti što se sve događa u nama i oko nas kad nekoga više nema. Predstava nastaje u produkciji Teatra Tirena, a otvara temu smrti, gubitka i žalovanja.

Cilj ciklusa Bolje da o tome (ne) razgovaramo jest ukazati na terapeutsku moć kazališta u teškim situacijama, osobito za mlađe generacije koje se tek upoznaju sa životnim izazovima; kazalište je za njih idealan medij za poticanje razgovora, doživljavanje novog, prešućivanog. Umjetnička ravnateljica Teatra Poco Loco, Renata Carola Gatica naglašava da se specifičnost svakog odrastanja može vidjeti upravo kroz predstave koje su nastajale u različitim društveno-kulturnim sredinama od kojih svaka ne samo da njeguje svoje vrijednosti već i čuva svoje tabue. Kazališna predstava ima ogroman potencijal kao pomoć roditeljima i odgajateljima djece u situacijama gdje nam svima nedostaje riječi.

Ciklus 'Bolje da o tome (ne) razgovaramo' financiran je sredstvima grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija te Zaklade Kultura nova.