Igor Beleš rodio se 1978. u Vukovaru, djetinjstvo je do kraja rata proveo u Borovu naselju, a od tad živi u Rijeci. U razgovoru s urednikom knjige Krunom Lokotarom rekao je da je imao savršeno djetinjstvo. "Bilo je mnogo djece, ljudi su dolazili na rad u tvornicu Borovo iz cijele Jugoslavije, a mi djeca nismo bili svjesni tko je koje nacionalnosti, sve dok se o tome nije počelo intenzivno raspravljati", rekao je Beleš.

Roman se oslanja trećinom na njegovo osobno iskustvo i obilje autobiografskih momenata i sjećanja na predratnu situaciju u hrvatskome Srijemu, trećinom na iskustvima ljudi koje zna, a trećina je čista fikcija. Riječ je o dječjoj družini koju čini četiri dječaka i jedna djevojčica, dvanaestogodišnjaci. Roman počinje u proljeće 1991. godine, kad u idilično djetinjstvo ulaze mračniji elementi, iako članovi skupine toga isprva nisu svjesni. Dječaci i djevojčica primjećuju da sve više učenika nestaje iz razreda, da ostaju prazni stolci a da se nitko time ne bavi. Zabrinuti, pokreću vlastitu istragu gdje su ta djeca.

U ponedjeljak je na Vrisku predstavljen i novi roman književnika i novinara Gorana Gerovca "Satanaelovo evanđelje".

Roman se otvara okrutnim ubojstvom katoličkog svećenika u jednom neimenovanom manjem gradu u Hrvatskoj. Stižu istražitelji kako bi razotkrili počinitelja. Kako se roman razvija, pojavljuje se sve više likova, kao tipičnih predstavnika hrvatskog društva. Ubijeni svećenik je po svemu sudeći bio pedofil, ali se to nigdje ne potvrđuje. Istraga ubojstva ne donosi rezultat, te počinitelj ostaje nepoznat. Upitan da komentira okolnost da u cijelom romanu nema pozitivnih likova, Gerovac je rekao da je nastojao da oni budu ljudi, da ih ne slavi niti ne napada, te da nose sa sobom ono što čini ljudskost.

Gerovac je kolumnist Večernjeg lista, a prozu piše od početka 2000-tih godina.