U četvrtom tjednu štrajka prosvjetnih djelatnika i samo dan nakon demonstracija na Trgu bana Jelačića na kojem se pod motom 'Hrvatska mora bolje' okupilo više od 50 tisuća ljudi, nezadovoljnih stanjem u hrvatskom školstvu i gubljenjem dostojanstva učiteljske profesije, u Zagrebačkom kazalištu mladih praizveden je iznimno aktualan autorski projekt 'Mi i Oni' Darija Harjačeka i Katarine Pejović, koji je oduševio publiku i u fokus javnosti stavio jedno od danas najvažnijih pitanja – pitanje obrazovanja.

Riječ je o značajnom kazališno-aktivističkom i društveno angažiranom projektu u kojem se na suvremen i zanimljiv način, bez dociranja i pametovanja, snagom istine, progovorilo o zastarjelom i birokratiziranom školskom sustavu u Hrvatskoj, koji ne ide ukorak s duhom vremena nego proizvodi antagonizme na relaciji 'mi' i 'oni', neznanje i nemisleća bića, te nezadovoljstvo i frustracije kod svih uključenih u proces obrazovanja - nastavnika, roditelja i učenika.

Posebna vrijednost predstave je i u tome što je u njoj dan glas mladima. Naime, u predstavi sudjeluje četrnaestoro izvrsnih polaznika Učilišta ZKM-a, koji su iz svoje srednjoškolske vizure vlastitim improvizacijama i osmišljavanjem situacija uvelike pridonijeli autentičnosti i teksta i predstave. Oni su u suradnji s profesionalnim glumcima ZKM-a vrlo uživljeno i razigrano utjelovili svoje likove – maturante 4 f 27. zagrebačke gimnazije, oživljujući na sceni atmosferu učionica i brojnih užasa s kojima se nose današnji srednjoškolci, od problema s nastavnicima i sukoba s roditeljima ('Ti me ne čuješ'), preko imperativa 5:0 do devijantnih i patoloških nusproizvoda poremećenog hrvatskog obrazovnog sustava, u kojem đaci gutaju normabele i režu si žile.

Predstava je živa i dinamična, a pristup tandema Harjaček i Pejović inovativan i pronicljiv. Oni su uspjeli prodrijeti u samu srž problema i odnosa koji vladaju u nakaradnom školskom sustavu Hrvatske. Scenom defiliraju izvrsno profilirani karakteri ravnatelja, profesora, učenika i roditelja koje glumci utjelovljuju zaraznom energijom. Nižu se žive, autentične, realistične situacije, prikazi raspojasanih učionica u kojima sve pršti od vrckavih šala i pošalica. Izmjenjuju se brze i lucidne replike đaka. Vidimo apatične nastavnike, tzv. suprotstavljeni tabor, bez integriteta i dostojanstva, koji se 'osjećaju kao robovi sistema'. A zatim, poput voajera, pratimo igre moći u zbornicama gdje su nastavnici zarobljeni administrativnim pravilima i statutima, koji im onemogućuju kreativno reagiranje i rješavanje problema. Suočavamo se i s dominacijom roditelja kojima je sustav dao preveliku moć, pa tako imaju pravo zatražiti i psihijatrijsko vještačenje učitelja.

Problemi se gomilaju, a neke situacije su dovedene do apsurda. Nastavnica se ispričava roditeljima što je učenike ocijenila negativnom ocjenom. Roditelji opravdavaju svaku glupost svoje djece. A djeca vrište želeći da ih primijete, čuju i razumiju. A škola? Škola već godinama nema dvoranu za tjelesni odgoj jer je privatizirana i pretvorena u fitness centar, pa učenici vježbaju u razredu. Profesorica likovne kulture dobija otkaz nakon završetka porodilijskog dopusta, pa pravdu traži preko novina, što naravno izaziva bijes u zbornici. Ravnateljica škole, suočena s korumpiranim sustavom i klijentelizmom, gubi ideale i pristaje na ucjene od onih 'odozgo', koji novac za popravak poda, dakle, za dobrobit škole i učenika, uvjetuju zapošljavanjem 'svog' čovjeka, ili izborom određenog udžbenika, što donosi, kao što je poznato, profit određenoj izdavačkoj kući nekog kuma ili rođaka. Vlada pat pozicija. Liberalni kapitalizam ne mari za obrazovanje i školu. Jasno je da školstvo vapi za reformom, no tko će ju provesti?

Prikaz te nakaradnosti i naopakosti hrvatskog školskog sustava započinje nekoliko mjeseci prije famozne državne mature, kad maturanti 4f kreću u lov na prosjek 5:0, a kulminira incidentom – krepanom mačkom, koju je netko stavio na stol profesora matematike, strahu i trepetu cijele škole. Ta nesretna mačka postaje okidač, sredstvo buđenja apatičnih nastavnika, koji konačno sjedaju za stol i počnu tražiti krivca, odnosno rješenje za izlazak iz krize školstva. Je li to ta crkotina vapaj za komunikacijom, nečiji osvetnički čin ili aktivistička gesta, građanski neposluh? No je li moguće spasiti, kako se pitaju likovi u predstavi, imaginarni ugled škole koji je navodno poljuljan zbog crkotine mačke, kad se 'crkotina dogodila već ranije na filozofskoj, duhovnoj i svakoj drugoj razini'?

ZKM-ovi glumci Hrvojka Begović, Nataša Dangubić, Doris Šarić Kukuljica, Petar Leventić, Maro Martinović, Mia Melcher, Damir Šaban, Mateo Videk i Dora Polić Vitez s velikim su entuzijazmom, uvjerljivošću i energijom utjelovili likove profesora, iznova potvrdivši svoju izuzetnu glumačku kreativnost. Predstavi su pridonijeli scenografkinja Vesna Režić, koja je konstruirala suvremeni školski milje, kostimografkinja Doris Kristić i skladatelj Damir Šimunović, te oblikovateljica scenskog pokreta Tamara Curić.

Autentičnosti i realističnosti predstave uvelike su pridonijeli nastavnici i nastavnice iz zagrebačkih škola koji su svojim uvidima, iskustvima i savjetima sudjelovali u tom projektu tako da predstava 'Mi i Oni' nije samo odličan redateljski i glumački doprinos ovoj kazališnoj sezoni, nego i gorko svjedočanstvo vrijednosnog sloma hrvatskog školstva. Za njihov trud publika ih je na kraju predstave nagradila pljeskom odobravanja.

Predstava 'Mi i Oni' je iznimno važna jer hrabro otvara dijalog o temi koja se godinama gura pod tepih i koja barem tridesetak godina nije bila prva točka dnevnog reda na sjednicama hrvatske Vlade. Zbog toga bi je trebali pogledati ministrica znanosti i obrazovanja i premijer te ostali članovi hrvatske Vlade da barem putem kazališne predstave dožive probleme s kojima se suočavaju današnji prosvjetni radnici te shvate da nisu najvažniji koeficijenti nego dostojanstvo i ugled profesije.