Glazbu potpisuje Claude-Michel Schönberg, stihove Herbert Kretzmer a originalan libretto na francuskom napisali su Alain Boublil i Jean-Marc Natel.

Prevoditelj je Dražen Bratulić, redatelj Stanislav Moša, dirigent Dinko Appelt, koreografkinja Tihana Strmečki, scenogaf Petr Hlousek, kostimografkinja Andrea Kučerova, oblikovatelj svjetla David Kachlir i oblikovatelj zvuka Igor Pauk.

Glavne uloge tumače Ervin Baučić i Dražen Bratulić (Jean Valjean), Đani Stipaničev i Igor Drvenkar (Javert), Renata Sabljak i Vanda Winter (Fantine), Filip Hozjak i Neven Stipčić (Marius), Gita Haydar, Katarina Margaretić i Gabriela Mijatović (Cosette), Jan Kovačić i Ronald Žlabur (Thénardier), Nika Ivančić i Zrinka Kušević (Mme. Thénardier), Devin Juraj i Fabijan Pavao Medvešek (Enjolras), Dora Trogrlić, Sara Vojičić i Nikolina Vujić (Eponine), Lejla Hajdarević, Leonora Herceg i Emili Rogina (Dijete Cosette), Josip Makar, David Novosel i Lovro Žužul (Gavroche) te Rita Palić i Una Šilić Dragoljević (Dijete Eponine).

Ansambl čine Aleta Arbanas Rendulić, Iva Boršić, Jadranka Gospodnetić, Rajka Grabar, Mia Gregorić, Kristina Habuš, Vlatka Kladarić, Katarina Margaretić, Dora Masle, Irena Raduka, Tara Thaller, Katarina Tomaš, Dino Antonić, Boris Barberić, Miran Belaić, Dario Došlić, Rajnard Hraščanec, Luka Matić, Dragan Peka, Sven Pocrnić, Jura Ruža, Zoran Simikić, Dorian Stipčić, Neven Stipčić, Stefano Surian, Matija Škvorc, Roman Vrančić, Karlo Topolovec. Sudjeluje orkestar Kazališta Komedija. (Više na komedija.hr)

Jedno je od najpoznatijih kazališnih djela u povijesti

Mjuzikl Jadnici (Les Miserables), inspiriran romanom Victora Hugoa iz 1862., jedno je od najpoznatijih kazališnih djela u povijesti adaptirano za brojne pozornice diljem svijeta. Priča mjuzikla prati likove u Francuskoj tijekom ranog 19. stoljeća, prikazujući društvene nepravde, političke borbe i traženje otkupljena kroz moralni rast pojedinca.

Mjuzikl, zadržavajući središnje teme romana, dodatno naglašava osobne i emotivne borbe glavnih likova, dajući publici snažan umjetnički naboj.

Glavni lik, Jean Valjean, bivši robijaš koji je u trajnoj potrazi za vlastitim moralnim identitetom, sukobljava se s moralno rigidnim policajcem Javertom, što simbolizira sukob između krutih zakona i osobne promjene. Mjuzikl također istražuje temu revolucije kroz likove mladih studenata koji se bore za pravdu u pobuni koja kulminira u neuspješnoj lipanjskoj revoluciji 1832. godine.

Adaptacija mjuzikla preuzima likove iz romana, ali ih dodatno produbljuje kroz glazbene brojeve koji služe kao unutarnji monolozi. Glazba kao dramaturški alat u Jadnicima koristi raznolike glazbene teme i motive kako bi istaknula emocionalnu kompleksnost priče i karakterizaciju likova. Kroz glazbu publika prati razvoj likova i njihove emotivne prijelaze. Kompozitor Claude-Michel Schönberg osmislio je niz moćnih glazbenih brojeva koje publiku uvode u unutarnje svjetove likova, dok libreto Alaina Boublila povezuje ove scene u koherentnu narativnu cjelinu.

Mjuzikl Jadnici kao i Hugov roman, nije samo priča o osobnim tragedijama, već i o društvenim promjenama. Mjuzikl oslikava patnju običnih ljudi, naglašavajući njihove snove i razočaranja, što reflektira Hugovu kritiku klasne nepravde i institucionalne opresije. Scene pobune i smrt mladih revolucionara podsjećaju publiku na cijenu društvenih promjena i težinu žrtve. Istodobno, prikaz Jean Valjeana kao bivšeg osuđenika koji unatoč svemu postaje moralno snažan lik, pokazuje da se ljudski duh može obnoviti, čime mjuzikl prenosi poruku vjere i nade.

Ovaj mjuzikl nadmašuje običnu adaptaciju romana jer uspijeva Hugoovu epsku priču prenijeti kroz univerzalni jezik glazbe, omogućujući publici da duboko proživi emocije likova i dramu njihovih života. Kroz svoje središnje likove i bogatu glazbenu podlogu, mjuzikl ostavlja snažan dojam o borbi za slobodu, pravdu i otkupljenje. Jadnici tako ostaju suvremeni i nakon više od tri desetljeća izvođenja, dokazujući da tematska snaga i kvaliteta priče nadilaze vrijeme u kojem je djelo nastalo i stavljaju ga u univerzalni prostor ljudskosti.

(Nina Kleflin)

Kazalište Komedija izvelo je Jadnike u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 1982. godine i to kao prvo u Europi godinu i pol nakon pariške praizvedbe, a tri i pol godine prije prerađene londonske produkcije odnosno punih pet godina prije njujorške produkcije, koje su označile proboj toga djela u najuži vrh najpopularnijih, najuspješnijih i najviše izvođenih mjuzikala svih vremena. Komedijinu izvedbu pogledali su i Alain Boublil i Jean-Marc Natel koji su bili iznenađeni vrsnošću svih izvođača. Redatelj je bio Vlado Štefančić, dirigirao je Pero Gotovac, scenograf je bio Drago Turina, kostimografija Ljubica Wagner, koreografkinja Tihana Škrinjarić. Uz Đanija Šeginu, glavne uloge tumačili su Branko Blaće (Javert), Nada Rocco (Cosette), Radojka Šverko (Fantine), Lukrecija Brešković (Eponine), Ivo Pattiera (Marius), Nevenka Petković-Sobjeslavski (Gospođa Thénardier), Barbara Rocco (Dijete Cosette), Vlado Kovačić (Gospodin Thénardier), Đelo Jusić ml. i Robert Ripli (Gavroche) i drugi.

Jadnici pričom i glazbom slave ljudski duh i upravo to ih čini popularnim remek-djelom. Vjerujemo da će ova veličanstvena, nadahnjujuća epska priča i u Komedijinoj najnovijoj produkciji izazvati snažne emocije i oduševiti našu publiku.