Ankica Čilaš Šimpraga rođena je 9. kolovoza 1970. u Kninu. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Zagrebu, a 1996. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je Južnoslavenske jezike i književnosti. Magistrirala je 2002. s temom Fonologija ikavskih štokavskih govora između rijeka Krke i Neretve, a doktorirala 2006. s temom Antroponimija i toponimija Promine.

Za studija je radila na snimanju zvučnih knjiga u Savezu slijepih i slabovidnih Hrvatske, a od siječnja 1993. zaposlena je kao lektorica hrvatskoga jezika na Hrvatskoj radioteleviziji.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje zaposlena je od rujna 1997. isprva na dijalektološkim projektima. Od 2005. godine radila je na projektima Odjela za onomastiku i etimologiju. Odjelnom je voditeljicom imenovana u lipnju 2013. godine. Od rujna 2014. vodila je projekt Baza suvremenih hrvatskih osobnih imena, a od listopada 2018. bila je voditeljica projekta HRZZ-a Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću. Od svibnja 2019. bila je suradnica projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje, projekta koji se također financirao uz potporu HRZZ-a.

Autorica je triju knjiga: Prvoga školskog rječnika hrvatskoga jezika (u suradnji s Ljiljanom Jojić i Kristianom Lewisom; 2008.), knjige 'Prinosi hrvatskoj dijalektnoj fonologiji' (u suradnji s Anitom Celinić, Željkom Jozićem i Ivanom Kurtović Budja; 2010.) te Rječnika suvremenih osobnih hrvatskih imena (u suradnji s Dubravkom Ivšić Majić i Domagojem Vidovićem; 2018.).

Kao urednica i autorica Rječnika suvremenih osobnih hrvatskih imena dobila je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2018. godinu za područje filoloških znanosti.

Kako ističu iz IHJJ-a, među njezinim se onomastičkim radovima osobito ističu terminološki prinosi te radovi iz područja povijesne i suvremene antroponimije, toponimije sjeverne Dalmacije i zoonimije. Kao urednica i jezična savjetnica surađivala je na dvjema studijama 'Hrvatski egzonimi' te je dala velik obol standardizaciji stranih zemljopisnih imena u hrvatskome jeziku.

Kao dijalektologinja se osobito bavila novoštokavskim ikavskim govorima, govorima hrvatskih iseljeničkih skupina te mjesnim etnicima i kteticima. Kao lektorica dugo je godina surađivala u emisiji Govorimo hrvatski, a svoja je standardološka znanja kao recenzentica ugradila u Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Bila je, među ostalim, članica hrvatskih (Odbor za onomastiku HAZU-a, Odbor za dijalektologiju HAZU-a) i međunarodnih jezikoslovnih tijela (Terminološka skupina pri ICOS-u, East Central and South-East Europe Division of UNGEGN), članica Povjerenstva za odobrenje udžbenika za učenje hrvatskoga jezika i književnosti (2003. – 2008.) i predsjednica Savjeta za jezik i govor HRT-a (od 2017.). Bila je i mentorica nekoliko institutskih znanstvenih novaka i doktoranada.

'Ankica Čilaš Šimpraga bila je izrazito temeljita i sustavna znanstvenica te brižna mentorica, a uza sva svoja znanstvena postignuća bila je odana prijateljica i iznimno požrtvovna kolegica', ističu iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

'Svojim je znanstvenim radom dala nemjerljiv doprinos razvoju hrvatske onomastike, dijalektologije i standardologije, a njezina djela ostat će trajna vrijednost hrvatskoga jezika i jezikoslovlja. Vrijednosti njezina znanstvenoga i stručnoga rada bile su naširoko prihvaćene u jezikoslovnoj struci, a kao najjasnija potvrda jest i prošlogodišnja nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 'Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena', kojemu je urednica i suautorica', istaknuo je u povodu smrti Ankice Čilaš Šimprage ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić.