Riječ je o autoru uzorne književne i profesionalne biografije i čovjeku iznimne dobrote čija je smrt nenadoknadiv gubitak za Društvo hrvatskih književnika i hrvatsku književnost i kulturu u cjelini.

Osim u književnosti, na poseban način se istakao u Domovinskom ratu kao zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika osnovane 20. listopada 1991. kao postrojba Zbora narodne garde Republike Hrvatske.

Josip Palada, pjesnik, prozni i dramski pisac, rođen je 17. prosinca 1935. godine u malom dalmatinskom selu Dograde nedaleko od Trogira. Srednju školu upisuje u Osijeku, završava je 1955., a još kao 'domac' u Osijeku objavljuje svoju prvu pripovijetku 1952., zatim se neprekidno javlja u brojnim časopisima i dnevnim listovima, te na radiju.

Surađuje u raznim novinama i časopisima objavljujući reportaže, feljtone, eseje, članke, vijesti. Dobio je i Arenino zlatno pero 1973. Surađuje i na Hrvatskom radiju te su mu izvedene brojne radio-drame i radio-komedije, od kojih su neke i nagrađene.

U scenskoj literaturi za djecu pročuo se komedijom Carev paž, za koju je na prvom natječaju Jugoslavenskog festivala djeteta u Šibeniku dobio prvu nagradu. Dobio je desetak nagrada za scenske tekstove,a romanom Miris majke ( 1985. ) trajno ulazi u red velikih autora hrvatske književnosti. Njegov drugi roman Zlonjiva (2016.) nastao na temelju zapisa njegova oca Marka, iznimno je snažno svjedočanstvo hrvatskih sudbina tijekom XX. stoljeća. Njegova zadnje objavljena djela su U olovnom vremenu (Đakovo, 2019.) te knjiga priča Tko je palio moje knjige (Zagreb, 2020.), ratne tematike, objavljena usred pandemije u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika.