Razgovor o stvaralaštvu nagrađivanog srpskog književnika Srđana Valjarevića otvorio je u petak u Rijeci program 'Europom u 30 knjiga' 10. riječkog festivala autora i sajma knjiga vRIsak, a riječka čitateljska publika dobila je priliku saznati ponešto o piščevoj borbi za život ispričanoj u njegovu nagrađivanu romanu 'Dnevnik druge zime'
Srđan Valjarević, jedan od najčitanijih i danas najzanimljivijih srpskih pisaca, povodom 10. festivala vRIsak riječkoj je publici približio svoju knjigu 'Dnevnik druge zime' koja mu je donijela čitav niz nagrada u Srbiji i inozemstvu. Iako nije mogao osobno učestvovati festivalu, pozadinu romana objasnio je Drago Glamuzina, urednik knjige i glavni urednik organizatora festivala.
Knjiga je prvi put objavljena 2006., a VBZ ju je upravo objavio u svojoj biblioteci 'Europom u 30 knjiga', iz koje je proizašao istoimeni festivalski program.
'Riječ je o autobiografski intoniranom tekstu u kojemu se autor suočava s posljedicama upale leđne moždine i živaca uslijed pretjeranog opijanja, što ga je ostavilo nepokretnim', rekao je Drago Glamuzina.
Knjiga je zapravo Valjarevićev dnevnik borbe za život, za novi početak nakon svakodnevnog razornog uništavanja alkoholom koje ga je dovelo do teške bolesti i invalidskih kolica.
'Prvo se morao suočiti s takvom dijagnozom, pa su uslijedila kolica, pa hodalica, pa štap, pa pokušaji da što više hoda bez štapa. Upravo je o tome ta knjiga, koja je kronika njegovih šetnji Beogradom', istaknuo je Glamuzina.
Dnevnik autor vodi svaki dan tijekom četiri mjeseca, od 1. prosinca do 31. ožujka. U njemu opisuje borbu sa svojim nogama – on svaki dan pokušava napraviti što više koraka, doći malo dalje nego jučer. Njegov je cilj svaki dan napraviti 100 metara više, sve dok ne uspije proći u jednom komadu put od svog stana do Kalemegdana.
Roman u sebi zapravo sadrži dvije knjige – jer druga su njegova razina pjesme, njih 30, razasutih po knjizi, u kojima Valjarević opisuje ono što je bilo prije tih šetnji Beogradom, svoj boravak u bolnici nakon teške bolesti.
Autor ne opisuje samo kako uči ponovo hodati, nego i kako ga je bolest promijenila, napomenuo je Glamuzina, jer nakon što ostanete bez nogu i shvatite da vam je život ugrožen, sve se mijenja – način na koji ste razmišljali o životu, od odluke da više ne pije do vrijednosti koje su mu bile važne.