Deseti riječki festival autora i sajam knjiga vRIsak ugostio je u petak u Book caffeu Dnevni boravak novinarku i pjesnikinju Sanju Baković, koja je u sklopu festivalskog programa 'U fokusu' riječkoj čitateljskoj publici predstavila svoju zbirku poezije 'Plovna mjesta'
Knjiga je objavljena u izdanju Centra za kreativno pisanje (CeKaPe), a o svojem je pjesničkom prvijencu autorica razgovarala s riječkom književnicom Željkom Horvat Čeč.
Istaknula je da knjiga sadrži 70-ak pjesama, a asocijativni impuls za njihovo pisanje dobila je čitajući velika poetska imena kao što su Eugenio Montale, Cesare Pavese, Nicanor Parra, Ingeborg Bachman, Zbigniew Herbert, Blaise Cendrars, Aime Cesaire, Adam Zagajewski i mnogi drugi veliki pjesnici domaće i strane književnosti.
vezane vijesti
Zbirka je najavljena kao plovidba unutarnjom poetskom linijom pjesnikinje koja je svoj spisateljski kod pronašla stvarajući pjesme koje tematski obuhvaćaju prostor od matičnog polazišta rodnog otoka Brača, neopipljivih metafizičkih motiva, do svakodnevnih urbanih zapažanja i događaja iz prepoznatljivog javnog okvira.
Horvat Čeč je napomenula kako je riječ o za prvu zbirku vrlo opsežnoj knjizi pjesama - 'Te pjesme često imaju narativni oblik, jako su zgusnute, stilski nabijene. No, one nisu klasične kronike, već isprepliću ono što je bilo, što je moglo biti, i mogućnost kretanja, pa možemo reći da im u tom smislu naslov knjige odlično odgovara, jer tu možemo govoriti o nekom otkrivanju prostora, i metaforički i doslovno'.
Ipak, neke od pjesama djeluju zaista kao kronike, dodala je, jer Baković zbirkom pokriva cijeli dijapazon tema, pokazujući jednu veliku različitost ali i utjecaj različitih autora, različitih pisaca i pjesnika.
Zbirka je podijeljena u četiri cjeline, od kojih je prva, naslovljena 'Donji svijet', nešto narativnija, dok je druga – 'Pjevanja za odlaske i dolaske' - vezana 'uz osjećaj postojanja prostora u sebi iz kojih se otiskujemo prema vani i u koje se ponovno vraćamo'.
'Treća, 'Uplašenoj ženi gledam u lice' je možda najgradskija, najžešća, najkomunikativnija, najnabijenija emocijama, dok je posljednja, 'Commuters train', najsjetnija", otkrila je Baković.
U zanimljivom razgovoru s publikom, autorica je još otkrila da se nikada ne cenzurira, ali da ima pjesama zbog kojih ponekad kasnije osjeti sram, pjesama koje joj 'vade sramežljive masti'. 'Ponekad neke stvari ostavim po strani, no čim je nešto napisano, znam da je moje, da sam to i dalje ja, i da ne mogu pisati bez da se suočim i s takvim dijelovima sebe', rekla je. I dalje piše poeziju, i razvija ideju o eventualnom rukopisu romana.
