Fotografije hrvatskih, srpskih i inozemnih autora, ali i one građana prikupljene putem društvenih mreža, izložene su u istom postavu koji, napominju iz Muzeja, 'nudi tek jedan mogući prikaz i čitanje rata u Hrvatskoj nastojeći uključiti različite perspektive s punim pijetetom prema događajima i žrtvama na svim stranama'.

Kao posebnost izložbe, o čemu govori i njezin naziv, izdvaja se što se fotografa ne pozicionira kao neutralnog i objektivnog svjedoka, već predstavlja njegov osoban pristup, obojen svjetonazorom, emocijama, osobnom uključenošću u ratna zbivanja, pa i nacionalnošću i patriotizmom.

'Dok sam radila na izložbi najviše me zanimao čovjek iza kamere zato što on jako utječe na ono što prikazuje, odlučuje što će uključiti u kadar i kako će ispričati priču. Ta je njegova pozicija vidljiva u onome što čitamo iz fotografija', rekla je Sandra Vitaljić, kustosica prve izložbe u Muzeju.

Na izložbu je uvrstila radove fotografa koji su radili za različite medije, hrvatske, srpske i međunarodne, no osobito zanimljivom smatra poziciju lokalnog fotografa. 'Za njih je to iskustvo bilo jedinstveno, rat im se dogodio u dvorištu, a kako ih većina ranije nije imala nikakva iskustva s ratnim izvještavanjem, pred njima su bili veliki izazovi', ustvrdila je.

Vitaljić je objasnila kako je željela otvoriti različite perspektive na iste događaje, no smatra da treba uzeti u obzir i ono što na fotografijama nije prikazano, poput ratnih zločina i drugih događaja koji se događaju daleko od očiju javnosti, a fotografi tada nisu poželjni.

'Fotografije ne mogu prikazati sve, za razumijevanje nekih događanja treba znati širu sliku, no nadam se da će izložba pomoći da se rat i negativne emocije doista pospreme u muzej i da se svi zajedno okrenemo boljoj budućnosti', dodala je.

'Nudeći raznolikost perspektiva umjesto jednoznačnog pogleda i interpretacije, izložba želi potaknuti dijalog o traumatičnoj prošlosti, kao i o sličnim sukobima danas', ističu u zagrebačkom muzeju, otvorenom ovog ljeta pod parolom 'Rat spada u muzej!'.

Fotografije prenose emotivno intenzivne prizore ratnog vremena kroz prikaz svakodnevnog života, stradanja civila, vojnika, uništavanja kulturne baštine, uništavanja cijelog grada. Iako su ratne fotografije uznemirujuće, u Muzeju smatraju da je 'naša obaveza biti svjesni, gledati širom otvorenog uma i svojim svakodnevnim djelovanjem raditi na izgradnji inkluzivnijeg društva i mirnije budućnosti za sve nas'.

Izlažu hrvatski autori Darko Bavoljak, Robert Belošević, Matko Biljak, Branimir Butković, Siniša Duraković, Željko Gašparović, Siniša Hančić, Toni Hnojčik, Romeo Ibrišević, Zlatko Kalle, Božidar Kelemenić, Silvestar Kolbas, Mišo Lišanin, Antun Maračić, Nikola Šolić, Nikola Tačevski, Zvonimir Tanocki, Pavo Urban, Davorin Višnjić, Srđan Vrančić, Božidar Vukičević i srpski fotografi Miloš Cvetković, Željko Sinobad, Srđan Sulejmanović, Imre Szabo i Dragoljub Zamurović.

Oni su snimali rat s različitih pozicija i u različitim okolnostima, 'ali njihove fotografije zajedno doprinose boljem razumijevanju ratnih zbivanja kako na bojištu, tako i u civilnoj svakodnevici obilježenoj ratom'.

Predstavljeni su i inozemni fotografi, Wade Goddard, Ron Haviv, Paul Lowe, Christopher Morris, Peter Turnley i Olaf Wyludda koji su u prvim danima rata mogli raditi na obje zaraćene strane, no nakon nekog vremena i iz njihovih se radova može iščitati subjektivnost, stav s obzirom na mučne scene kojima su svjedočili, od egzekucija do stalne opasnosti.

Od srpnja 1991. do lipnja 1992. u Hrvatskoj su poginula 23 novinara, a među njima su bili fotograf Pavo Urban te snimatelji Goran Lederer, Žarko Kaić i Živko Krstičević.

Muzej Image of War, koji je privatna inicijativa, nastoji otvoriti prostor za javnu diskusiju o ratu i njegovim posljedicama kroz fotografske priče iz svih dijelova svijeta, ali otvara i dodatni prostor fotografima za prezentaciju dugotrajnih projekata o važnim svjetskim pitanjima i ratnim žarištima.