Vrijedna djela temeljito su konzervirana i restaurirana u riječkom i zagrebačkom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda, pa sada djeluju kao da su netom stigla iz bečke slikarske radionice, tako da posjetitelji izbliza mogu promotriti fine poteze Klimtova kista koje prije nisu mogli vidjeti, ističe se u najavi.

Izložbeni projekt 'Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza' Deborah Pustišek Antić, više kustosice Muzeja Grada Rijeke, bio je prije godinu dana predstavljen u Palači šećera, a idejno začet još 2014. kao jedan od ključnih iz projekta Rijeka EPK 2020.

Izložba je publici približila rane Klimtove radove u doslovnom smislu riječi jer su napravljeni za svod riječkog kazališta Ivana pl. Zajca, a prva i dotad jedina prilika da se vide izbliza, bila je 1885. u Muzeju za umjetnost i industriju u Beču.

Ondje su prenesene izravno iz autorske radionice slikarske trojke, a nakon izložbe otpremljene direktno u Rijeku gdje su postavljene na svod netom izgrađenoga kazališnog zdanja, napominju iz Klovićevih dvora. Za tu su izložbu skinute s 20 metara visine i temeljito restaurirane, pa se prvi put nakon 136 godina mogu razgledati iz gledateljske perspektive.

Riječ je o devet slika -  tri su rani radovi Gustava Klimta (sv. Cecilija, Antonije i Kleopatra te Orfej i Euridika), tri potpisuje njegov brat Ernst (Alegorija kazališne umjetnosti, Genij s trubljom i Genij s košarom cvijeća), a tri slike Franz Matsch (Alegorija ljubavne poezije, Alegorija plesa i Alegorija komične opere). Narudžba za radove bila je na zadanu temu s alegorijskim prikazima glazbenih vrsta, no Klimt je napravio odmak od čvrstih kanona 19. stoljeća i uveo nove, slobodnije sadržaje i interpretacije.

Klimtove slike u Burgtheateru i Kunsthistorisches muzeju pripadaju vrhunskim djelima kasnog historicizma, no koautorica izložbe Irena Kraševac smatra da bi toj klasifikaciji svakako trebalo pridružiti i dosad zanemarena djela koja ukrašavaju kazalište u Rijeci.

Premda riječke slike u razvoju Klimtove umjetnosti stoje na samom početku, one otkrivaju ruku vještog majstora koji se u prvom desetljeću svog stvaralaštva, od 1880. do 1890. razvija između dva pola, pod utjecajem školovanja na Školi umjetničkog obrta, kao i tada najpopularnijeg bečkog slikara Hansa Makarta, za čijeg su ga sljedbenika smatrali zbog virtuoznosti, lakoće slikanja i kolorističke smjelosti.

Izložba će biti otvorena do 26. lipnja.