Portugalski pisac Joao Tordo gostovao je večeras u Zagrebu, gdje je predstavio hrvatski prijevod svojeg romana 'Tri života' i govorio o svojem književnom stvaralaštvu, interesima i metodama rada, ali i o tome kako doživljava književnost, književnu kritiku i pisanje općenito.
Pisac koji se pisanjem počeo baviti nakon novinarske karijere, a okušao se i u pisanju scenarija te prijevodima, pojasnio je da su romani njegova najveća strast, a 'Tri života' njegov je "veliki roman" koji ga je obilježio kao pisca.
'Taj mi je roman pružio najviše užitka jer mi je dao osjećaj da sam postao pravi pisac. To je na neki način moj 'Moby Dick'', kazao je Tordo, koji se u Zagrebu nalazi u sklopu književnog događanja Europea u Dvorištu u organizaciji njegovog hrvatskog izdavača Naklade Ljevak.
U svojim romanima voli se osjećati blizak priči i zato piše u prvom licu, a vrlo često likovi iz romana su i stvarne osobe iz njegova života. 'Kad pišeš u prvom licu lakše se prepoznaje osobna poetika. Također, sviđa mi se taj kut gledanja, volim biti blizak jednom liku jer na taj način priču održavam zanimljivijom – kada je pripovjedač u ulozi protagonista toliko je toga što on ne može znati', pojasnio je.
Kao predložak često voli koristiti bivše djevojke, a pisanje doživljava kao oblik terapije. 'Smatram da nema smisla samo sjesti i izmišljati priče koje nemaju veze s mojim životom. Moji romani svi na neki način odražavaju neko razdoblje mojeg života i nastoje odgovoriti na brojna pitanja koja si svakoga dana postavljam', kazao je Tordo, napomenuvši kako se dok piše osjeća kao bolja osoba.
Napisao je dosad sedam romana – posljednji je upravo u tisku, a prvi od njih "Knjiga o ljudima bez svjetla" (2004.), doživio je nekoliko izdanja. Djela su mu prevedena na francuski, talijanski i španjolski jezik.
Roman "Tri života" (2007.), najavljen kao jedno od najvećih iznenađenja svjetske kniževnosti posljednjih godina, priča je o odrastanju mladog junaka koji putujući od Portugala do New Yorka otkriva burnu prošlost svojeg poslodavca i ludo se zaljubljuje u njegovu najstariju unuku. Kritika ga opisuje kao poetski triler gotičke atmosfere i dijabolično putovanje kroz skrivene zakutke ljudske duše. Tordo je za njega 2009. nagrađen književnom nagradom Jose Saramago.
Na hrvatski ga je prevela Petra Petrač, koja je prevodila Tordov večerašnji susret s vrlo zainteresiranom hrvatskom publikom.
Razgovor je moderirala književna kritičarka Ana Grbac, koja je kazala kako je riječ o krajnje spretno izvedenoj i pripovjedački vrlo suverenoj knjizi autora koji "vrlo dobro zna što čini".
'Taj roman ima dvije ozbiljne vrline. Prva je žanrovska struktura koja pokazuje da se žanrovi mogu vrlo spretno i nježno spojiti u cjelinu koja će biti itekako relevantna, a u konačnici će ipak umaknuti svim mogućim klasifikacijama. S druge strane, on je jednako tako i ljubavni roman', kazala je Grbac.
Na tribini pod nazivom "Od javnog do privatnog" Tordo je još, među ostalim, govorio o tome kako se pisanju mora u cijelosti posvetiti pa tako dio godine radi druge stvari kako bi zaradio dovoljno novaca da si to može priuštiti. Smatra da književnost mora biti predmetom javne procjene i da je kritika korisna ako je iskrena, te da živimo u svijetu u kojemu će za dvadeset godina knjževnost postati potrošna roba.
