Nemogućnost da ljudi upoznaju kulturu, ističe Kralj, dovodi do njene marginalizacije.

'Budući da smo u lošoj gospodarskoj situaciji, treba nam kreativnost kako bismo se iz nje izvukli, a ona je ujedno potrebna umjetnicima. Nažalost, danas se sve fokusira na to da kultura postaje nešto sekundarno, a to nije dobro, jer ona sa sobom nosi posebnu senzibilnost', objašnjava Kralj.

Komercijalizacija narušava kulturu

U današnje vrijeme sve se temelji na reklamama i medijskom informiranju.

'Komercijalizacija ne bi trebala loše utjecati na kulturu, ali danas se živi od reklama i ljudi nemaju vremena primati informacije bilo kojim drugim putem. Potrebno je stoga da kod onih koji zastupaju kulturu u medijima uvijek bude prisutna selekcija kvalitete, a ne dopadljivost. Ono čega me strah je to da će država prepustiti kulturu utjecaju tržišta, a ako samo želite doći na tržište, ali nemate kvalitetno razvijeno školstvo, dogodit će se da ćete plasirati osrednju stvar', smatra Kralj.

Upozorava i na to da mladim ljudima vizije i planove često pomuti splet događaja u svakodnevnom životu.

'Kada ste mladi, imate viziju i možda u tom trenutku niste realni, što je dobro. Vizija vas gura da stvarate nešto i dopuštate se razdvojiti od nekih perifernih stvari i ljudi. Ali kada dođete u određene, moje godine, ta vizija pada i realnost je sve prisutnija. To je možda trenutak kada vidite da nešto trebate napustiti', kaže Kralj.

Tijekom njezinog obnašanja funkcije upraviteljice u prostorijama Gliptoteke HAZU-a organizirana su brojna događanja, ali ona kaže da ne može izdvojiti samo jedno od njih.

'Uvijek imate različite trenutke zašto biste istaknuli neki od događaja. Ali mene je uvijek radovalo to stvaranje jer je Gliptoteka velik tanker koji je, iako s malo hrđe, ipak krenuo. Osim što je riječ o muzeju kulture, Gliptoteka se pretvorila u žarište svih mogućih događanja, ljudi su dobro komunicirali, a ni mi, zaposlenici, nismo bili samo hladni profesionalci, nego je uvijek bilo povratnog kontakta - to mi je pričinjavalo zadovoljstvo', prisjeća se bivša upraviteljica Gliptoteke.

Aktivnost i u humanitarnom radu

Osim u kulturi, Ariana Kralj aktivirala se oko prava izbjeglica koje žive u Hrvatskoj. Stoga pozitivno gleda na Vladinu odluku o prihvatu 550 izbjeglica.

'Mislim da Hrvatska treba prihvatiti izbjeglice jer je na kraju krajeva i Hrvatska prošlog i pretprošlog stoljeća bila neka vrsta izbjeglice. Prisjetite se samo koliko je naših ljudi iz svih dijelova Hrvatske odlazilo u inozemstvo trbuhom za kruhom. Moramo biti otvoreni prema tim ljudima jer i druge zemlje su nama davale prilike. Mislim da ti ljudi dolaze iz manjih sela ili gradova nerazvijenih zemalja i spremni su se upustiti u novu životnu avanturu. Jedino što im je velik problem jezik, a bez njega su izvan vremena i prostora', objašnjava Kralj.

Ponosna na sve nagrade

Ariana Kralj dobitnica je brojnih nagrada (Orden Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Orden Republike Austrije, nagrada Grada Zagreba za pokretanje projekata u Gliptoteci) na koje je ponosna. 'Danas mi je drago zbog svih nagrada koje sam dobila, iako zapravo mislim da sam samo savjesno radila i da sam uvijek davala priliku kvalitetnim programima da izađu u punom potencijalu', kaže Kralj.

Osim isticanja arhitekture, skulpture i fotografije, ponekad su se u Gliptoteci pojavljivali i multimedijski radovi.

'Kada umjetnik organizira izložbu, uvijek sam dolazi sa svime. S obzirom na to da ponekad o tim izložbama mediji i ne pišu, malo umjetnika može živjeti samo od svojih radova i izložbi. Jednako je i s multimedijom. Umjetnik dolazi sa svim tim aparatima koje želi izložiti i na taj način kompenzira svoja djela', govori bivša upraviteljica Gliptoteke.

Sada ima previše slobodnog vremena

Na pitanje kakav bi savjet uputila svojoj nasljednici ili nasljedniku, odgovara: 'Osoba koja dođe na čelo Gliptoteke HAZU-a mora imati tri stvari: viziju, želju i puno radnog elana. To je sve', ističe Kralj. Kako je odnedavno u mirovini, ostaje joj dosta slobodnog vremena za koje ne zna kako ga iskoristiti.

'Svi me sada pitaju što ću sa slobodnim vremenom. Kada sam radila, nitko nije pitao za planove. No otkada sam u mirovini, najmanje me deset ljudi dnevno pita što ću raditi svaki dan. Trenutno mi se to čini kao opterećenje jer sam prije znala svoje obaveze, a sada ih moram smisliti', simpatično zaključuje.