Više od 70 programa u prostorima povijesne palače Doma branitelja te na drugim mjestima u Puli očekuje posjetitelje 24. Sa(n)jam knjige u Istri. Festival će trajati od 29. studenog do 9. prosinca i okupiti više stotina sudionika, autora i promotora, nakladnika i knjižara, ujedinjenih pod glavnom temom 'Sloboda'. Njen je selektor Andrea Matošević, dugogodišnji suradnik Sajma, doktor etnologije i kulturne antropologije, izvanredni profesor na Katedri za socio-humanističke znanosti Fakulteta za interdsciplinarne, talijanske i kulturološke studije pulskog Sveučilišta te jedan od osnivača i istraživača u Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS).

Zašto ste za temu ovogodišnjeg Sajma izabrali 'Slobodu'?

Budući da Sajam svake godine temom – koliko je to moguće – pokušava biti ukorak s trenutkom u kojem se program artikulira, sada nam se učinilo posebno važnim dotaknuti se temeljnog pitanja slobode i njezinih značenja u današnjem svijetu. Sloboda, osim što je termin koji nam se učinio izmješten, da ne kažem amputiran iz javne sfere govora i promišljanja, uz poneki dobrodošao izuzetak, termin je koji u sebi sadrži povijesni i filozofski potencijal progovaranja o stanju u kojem smo se kao društvo ili društva u nizu egzistencijalnih situacija našli. Iz te ideje proizlazi i moto ovogodišnjeg izdanja Sajma – Reci mi što je sloboda? Izražen kao pitanje, to je poziv na razgovor koji ne mora biti uljuđen, snishodljiv ili lišen polemike, dapače, ali mora biti dijalog, a on podrazumijeva – aktivno slušanje i uzimanje u obzir. No ipak, koliko god zvučao dobro, takav postupak višestruko je problematičan jer sloboda se, a tomu trenutno svjedočimo na primjeru konzervativnih pokreta i u Hrvatskoj, nerijetko razumijeva kao mogućnost dokidanja stečenih prava. Na taj način shvaćena sloboda je zapravo nasilje uvijeno u više ili manje uljuđenu retoriku, jednako kao što liberalizacija tržišta, i tu mislim na brodogradnju kao vrlo lokalan primjer, može rezultirati slomom egzistencije pojedinaca, kolektiva ili zajednica. Sloboda vrlo lako, i iz ovih nekoliko je primjera razvidno, može skliznuti u vlastitu travestiju, a to je nešto o čemu želimo progovarati ne samo kroz promocije književnih djela ili monografija pisanih u humanističkom ili društvenom ključu već i kroz okrugle stolove i izložbe. Dakle, ako je inicijalni impuls bio biti ukorak s vremenom, neskrivena je namjera programa imati utjecaja na taj isti trenutak iz kojega se progovara.

Jedan od gostiju Sajma na temu Slobode ove godine je Peter Sloterdijk koji predstavlja 'Strašnu djecu novog vijeka'. Koje njegove poruke smatrate potencijalno najzanimljivijma ovdašnjoj publici?

Da, Peter Sloterdijk je najavio gostovanje – vrlo je zahvalna okolnost što je ove godine kod izdavača Sandorf/ Mizantrop objavio knjigu koju spominjete i koju ćemo promovirati 1. prosinca. Budući da se radi o jednom od najistaknutijih europskih filozofa i kulturologa, a koji pritom ima izrazito širok raspon tema o kojima piše i objavljuje, počevši od 'Kritike ciničkoga uma' preko trilogije 'Sfere' pa sve do recentnijih 'Svoj život promijeniti moraš' i posljednje kod nas objavljene 'Strašne djece novog vijeka', u kojoj se bavio genealoškim promjenama i stupanjem 'bastarda' na povijesnu scenu u vremenu moderne kad aristokracija s te iste scene odstupa, jasno je da se radi o autoru koji trenutak u kojem se nalazimo interpretira uvijek u najmanju ruku povijesno slojevito, a ponekad i kontroverzno. S njime se ne moramo uvijek slagati, ali mi se ogroman dio njegovih teza čini jako dobar 'za razmišljanje', a to je uvijek dobra pozicija. Bilo bi dragocjeno da ga publika prepozna kao autora koji na originalan način promišlja klasike poput Martina Heideggera, Friedricha Nietzschea, Marcela Maussa, Karla Marxa, Claudea Lévija-Straussa itd. i primjenjuje ih ne samo na suvremene teme već i reinterpretaciju povijesti u neočekivanom ključu.

Koga biste još od stranih autora istaknuli među ovogodišnjim gostima?

Cijeli je program, čini mi se, jako dobro posložen i nije žanrovski isključiv. Dakako, tu je prvi među jednakima - nobelovac Wole Soyinka čiji je rad važan i u kontekstu tzv. nigerijske i afričke aktivističke književnosti. Promocija njegova romana 'Vrijeme rasapa' otvara temu 'Sloboda' i na njoj ćemo govoriti, osim o samome romanu, i o današnjoj poziciji i mogućnostima postkolonijalnosti, tom tematski i geografski široko rasprostranjenom stanju i procesu. Ishay Landa nam dolazi sa knjigom 'Šergtov čarobnjak' u kojoj istražuje vrlo uzak odnos liberalne tradicije s fašizmom i njegovim prethodnicima kroz XIX i XX stoljeće, a tu su i filozof Lars Svendsen kao i Eiríkur Örn Norðdahl, prvi sa knjigom 'Što je filozofija', drugi s romanom 'Zlo'.

Koga biste od domaćih i regionalnih gostiju izdvojili?

Svakako bih izdvojio dvojicu odličnih pulskih autora, Borisa Koromana i Igora Grbića, koji nam dolaze sa studijom 'Suvremena hrvatska proza i tranzicija', odnosno knjigom eseja 'Mrvice s gozbe'. Također, tu je i Damir Barbarić s knjigom eseja 'Putokazi', za koju je ove godine dobio nagradu 'Zvane Črnja' na Pulskim danima eseja. To je zbirka u kojoj autor piše o širokom spektru tema – od jezika, preko ideje Europe do klasičnih tema kulture i prirode. Zanimljiv je i Velibor Čolić sa svojim 'Priručnikom za egzil. kako uspjeti u izbjeglištvu u 35 lekcija' gdje već u samom naslovu vidimo pokušaj relaksiranja ili barem drugačijeg pristupa temi koja je nažalost sveprisutna. Također, bit će promoviran i 'Cervantesov trg: sabrane drame i songovi', Predraga Lucića kojem je posvećen ovogodišnji Sajam. No, kako ne bih baš sve otkrio pozivam vaše čitatelje da prouče program i svakako dođu na promocije, izložbe i okrugle stolove.

Dugogodišnji ste suradnik Sajma. Što biste rekli da je njegova najveća posebnost?

Mislim da je potrebno istaknuti nekoliko razina posebnosti, ali i nužnosti ovakve manifestacije, događaja, u gradu kakav je Pula. Nemojmo zaboraviti banalnu, ali vrlo indikativnu činjenicu da Pula, najveći grad u Istri, koji je pritom i grad sa Sveučilištem — nema ozbiljnije opremljenu knjižaru otvorenu tijekom cijele godine u kojoj bi građani ili studenti mogli prelistati ili kupiti knjigu. Mislim da Sajam u mnogočemu nadoknađuje taj manjak, ali i da velika posjećenost građana i gostiju govori u prilog nasušnosti potrebe za knjigama kao i za razgovorom o literaturi u širokom žanrovskom luku. Čini mi se da Sajam donosi sve to, ali i još nešto. Njegovu privlačnost uvijek sam prepoznavao u osjećaju da on pomalo i iznevjerava svoje ime – Sajam, jer tijekom njegova održavanja naglasak nije samo na prodaji knjiga već je neposredan, vrlo blizak, kontakt između publike i autora ono što stvara atmosferu koju je teško prepričati. Također, program je svake godine rezultat 'više glava', kolektivnog truda i pregovaranja u kojemu sudjeluje cijela ekipa koja radi na osmišljavanju programa. To se, smatram, vidi i u sadržajnim iskoracima pa osim promocija knjiga, već nekoliko godina unatrag, publika može pratiti i okrugle stolove, izložbe, koncerte itd. Mislim da Sajmu i takvo uspješno hvatanje koraka s vremenom u kojemu se nalazi garantira kvalitetan daljnji razvoj kakav će publika znati i htjeti prepoznati.