'Prvo nam je krenula pandemija, nakon toga i potres koji je nas u Zagrebu i okolici dobrano prodrmao, a njegove posljedice osjećat ćemo svi, cijela naša kultura mjesecima, godinama. Slike Donjega i Gornjega grada danas izgledaju drugačije nego jučer, i ulice i trgovi moga djetinjstva nisu više isti, kao što neće isti biti niti svijet nakon koronavirusa', započeo je svoje obraćanje Seid Serdarević. Dodaje kako je posljednja velika pandemija slična ovoj bila na izmaku Velikoga rata, prije toga takve su pandemije zahvaćale svijet redovito počevši od starogrčkih vremena.

'O njima zapise nalazimo kako u kronikama tako i u literarnim djelima. Najvažnije književno djelo vezano uz izolaciju prouzročenu epidemijom Boccacciov je Dekameron, klasik kojem se itekako vrijedi vratiti – vrckav, šaljiv, svjetovan. Vrijeme prisilne izolacije, vrijeme otkazivanja svih kulturnih događanja, zatvaranja restorana i kafića možda je prava prigoda da zastanemo i pokušamo, svako sam za sebe postaviti prioritete koje smo negdje u digitalno doba pogubili.

Zanimljivo je da sada naglo počinjemo cijeniti dostignuća 20. stoljeća – javno zdravstvo, solidarnost, pobjede ostvarene zajedništvom. No isto tako da vidimo sve pradavne atavizme i strahove zatomljene u nama. Strahove koje je tako dobro opisao francuski povjesničar Jean Delumeau u svom kapitalnom djelu Strah na Zapadu, nažalost ovaj je genij preminuo početkom ove godine pa nije mogao vidjeti kako se sve ono o čemu je pisao preslikava na današnju situaciju – zatvaranja granica, strah od drugih, stranaca itd', kaže Serdarević.

'Pred nama su dva izbora. Možemo potaknuti strahom izgubiti razum, jer strah je ubojica uma kako to govore sestre Bene Gesserit u Dini jednoj od najboljih SF knjiga ikada napisanih. Ili možemo racionalno promisliti o svemu, promijeniti sebe, ali ne nakratko već temeljito, i korak po korak, nakon što pošast prođe, krenuti graditi svijet i sebe iznova. Da bismo bili sposobni učinit taj prvi korak trebamo shvatiti da smo dio prirode, da joj ne možemo samo uzimati. Za taj se korak moramo okrenuti knjigama, znanju, čitanju i umjetnosti. Znanost nam daje racionalno, a umjetnost empatičnost i emotivnost, tek jedinstvo toga nas čini ljudima.

U doba velikih izazova, pričajmo priče jedni drugima, čitajmo priče koje su nam ispričali najbolji pripovjedači jer priče su te koje stvaraju (pri)povijest i bez njih smo samo nerazumna bića koja brinu samo o sebi danas, sada i ovdje, a ne o budućnosti. Hvala vam i ostajte zdravi, čuvajte sebe i svoje bližnje', na kraju je zaključio Serdarević.

Počinje Frakturin Dekameron, koji sadržava deset priča o knjigama što će ih u narednim danima ispripovijedati gospe i mladići iz vaše Frakture

PRVA PRIČA O KNJIZI

Glavni urednik Frakture, priča priču o knjizi koja pokazuje da svi mi živimo život dostajan priče, da se svatko u svoje doba i na svoj način nosi s teškim vremenima i nepopularnim odlukama, ali jednako tako da je život potrebno živjeti otvoreno, beskompromisno, s empatijom i brigom za svoje voljene i sve ostale. Cijela priča može se pročitati OVDJE.