Zagreb Film Festival kroz svojih je dvadesetak godina postojanja doživio brojne promjene. Od pankerskih početaka u Studentskom centru, zlatnog doba u Kinu Europa do zrele, današnje faze u Cinestaru, jedna je stvar ostala ista - ljudi. Dobro uigrani tercet Borisa T. Matića, Lane Matić i Selme Mehadžić suvereno kormilari nemirnim festivalskim morima. Upravo smo posljednju od navedenih - programsku direktoricu Mehadžić - zamolili da nam ukratko predstavi ovogodišnje izdanje festivala. Zanimalo nas je koje novosti nude, koji bi filmovi mogli postati skriveni favoriti, koji se filmovi ističu svojom kompleksnom političkom pozadinom, gdje će se osim Zagreba moći pogledati filmovi i kako je prošla pretprodaja ulaznica jeftinijih za jedan euro.

Koje su glavne novosti koje donosi 22. ZFF u odnosu na prethodna izdanja?

ZFF je od ove godine kandidacijski festival za Europsku filmsku nagradu, što konkretno znači da će najbolji europski film u kratkometražnoj konkurenciji (što uključuje i naše popularne Kockice) imati priliku biti odabran u nominacije Europske filmske akademije. Ovime smo ušli u društvo četrdesetak festivala s istim zadatkom, a među kojima su i Cannes i Venecija. Također, vratili smo nagradu PLUS mladog žirija i za tu nagradu ove godine, osim filmova iz istoimene selekcije, konkuriraju i filmovi iz glavnog programa. Posebnost ovih naslova je da se njihovi redatelji bave temom odrastanja na originalan i odvažan način. Novost je i da će publika svaku večer imati priliku nakon projekcija ostati na festivalskim druženjima uz odličnu glazbu, ponajprije u Scenoteci (ex Vidra), ali i u Malom pogonu Tvornice kultura i baru Ro&Do, a glazbu će puštati Felver, Vitamin Disco, Minolta, Hvala Sven, DJ Tali i mnogi drugi.

Možete li nam skrenuti pozornost na neki od skrivenih favorita, bilo natjecateljskog bilo drugih programa, koji bi mogli iznenaditi čak i vjernu festivalsku publiku?

Baš sam jako zadovoljna ovogodišnjim programom i veseli me da ćemo ga uskoro moći podijeliti s publikom. A što bi publiku moglo iznenaditi… vjerojatno prvi igrani film redateljice Sandhyje Suri čiji je dokumentarni film prije petnaestak godina nagrađen na ZFF-u. Riječ je o filmu 'Santosh' koji prati istoimenu detektivku u rješavanju slučaja ubojstva, film se gleda poput najuzbudljivijeg trilera dok istovremeno govori o patrijarhatu, klasama i emancipaciji. Ove godine u programu imamo dva odlična filma zbog kojih je danas u centru pažnje sasvim zasluženo jedna mala kinematografija kao što je Litva - riječ je naslovima 'Vikendica' (Laurynas Bareisa) i 'Toksično' (Saule Bliuvaite).

Ovjenčan nagradama za najbolju režiju i glumačku izvedbu u Locarnu, 'Vikendica' uz dozu humora i topline prati tragične posljedice jednog obiteljskog ljetovanja. Preciznom režijom, zbog koje ga uspoređuju s Michaelom Hanekeom ali s dozom humora, film nas vodi kroz slagalicu događaja koji se postupno spajaju u zaokruženu priču dok napokon ne otkrijemo što se točno dogodilo tog presudnog ljetnog dana. Važno je i reći da su glumice Gelminė Glemžaitė i Agnė Kaktaitė gošće Festivala. 'Toksično', drugi litavski naslov u glavnom programu, dobitnik je Zlatnog leoparda za najbolji film Filmskog festivala u Locarnu, kao i nagrade za najbolje debitantsko ostvarenje, 'Toksično' je film koji bez zadrške gleda u mračne strane djevojačkog sazrijevanja, ali je istovremeno i dirljiv portret ženskog prijateljstva kao utočišta i načina preživljavanja.

U glavnom programu neki filmovi ističu se svojom kompleksnom političkom pozadinom, o kojim naslovima je riječ?

U tom smislu svakako se ističu 'Sretni praznici' sjajnog palestinskog autora Scandara Coptija, koji nas vodi u srce Haife i suživot Arapa i Židova. Copti se istaknuo improvizacijama na setu i dinamičnom radu s glumcima koji su većinom naturščici, a posebno je dirljiva njegova vještina da komplicirane odnose u koje se nemilosrdno miješa politika predstavlja uvjerljivo i s puno suosjećanja. Kroz taj mozaik filmskih likova gradi jedan od ljepših koje sam imala priliku gledati u zadnje vrijeme - mladu Fifi koju glumi Manar Shehab. U tom smislu, moram istaknuti i film 'Nova godina koja nikad neće stići' rumunjskog autora Bogdana Muresanua. Pratimo niz pojedinaca koji dan uoči pada Ceaușescuova režima nastoje sačuvati svoje dostojanstvo i zdrav razum, a Muresanu pritom vrlo vješto isprepliće tragediju i komediju.

Uz lokacije u Zagrebu, festival se održava i u drugim gradovima. Možete li izdvojiti još par mjesta gdje će se moći pogledati filmovi iz festivalske ponude?

Ove godine jedna mala, ali lijepa selekcija filmova putuje u dvadesetak gradova diljem zemlje, riječ je uglavnom o nezavisnim kinima s kojima surađujemo tijekom cijele godine. Među njima su Art-kino Croatia u Rijeci, Art kino Arsen u Šibeniku, kina Visia i Sloboda u Dubrovniku, Pop-up art kino u Samoboru, kino Valli u Puli, CZK Korčula, kino Pazin, kino Gorica u Velikoj Gorici, kino 30. svibnja u Daruvaru i cijeli niz kina koja su dio Kino Mediterana.

Uveli ste pretprodaju uz jeftiniju cijenu ulaznica za jedan euro po predstavi. Kakav je odaziv na to?

Pretprodaju imamo veći dugi niz godina, to je prilika za našu publiku, posebno onu koja dolazi na više projekcija, da po jeftinijim cijenama osigura svoje ulaznice. S organizacijske strane, nama to daje uvid u preferencije publike, ali isto tako govori o kontinuitetu našeg međusobnog odnosa građenog godinama, u kojem publika ima povjerenje da je naša filmska selekcija kvalitetna i da će na Festivalu, kao i svake godine, pronaći veliki broj naslova koji će zadovoljiti i sofisticirane filmofilske ukuse te da ćemo zagrebačkoj publici dati najbolji presjek naše glavne programske smjernice, a to su prvi i drugi filmovi odnosno debitantski filmovi autora u usponu.