Performans 'Moj tata je najbolji na svijetu' građen je na malom semantičkom razmaku između riječi 'otac' i uz to fraze 'otac domovine' te riječi 'tata' i uz nju fraze 'moj tata', navodi Labrović u najavi.

''Otac' je riječ funkcije, društvene i biološke – to je onaj tko nas je začeo, koji je u formalnom i birokratskom smislu uveden kao naš predak, a 'otac domovine' je onaj čije ideje stoje u korijenu samorazumijevanja neke nacije u dužem vremenskom periodu, čovjek kojega politički slijedimo kroz nekoliko generacija – barem. 'Tata', a posebno 'moj tata', riječ je intimnosti, svakodnevne povezanosti brigom, ljubavlju i uzajamnošću, netko s kim ne dijelimo samo biološku ili idejnu vezu, nego figura svakodnevne bliskosti i zaštite. Otac je neka vrsta apstrakcije, figura ideje i društvene naracije koja nas ujedinjuje u našem identitetu s drugima u sadašnjosti, ali, što je još važnije, kroz vrijeme – kroz tu figuru mrtvi nam se obraćaju i dijele s nama (nacionalni) identitet, a da se možda nikada nisu sreli niti s nama niti s našim biološkim precima. Tata je figura svakodnevne tjelesnosti, glasa, geste i žive prisutnosti, gusto uronjene u bliskost koja proizvodi radost, pouku, bol, vjernost, izdaju, razumijevanje i neshvaćanje...', navodi Labrović dodajući da i jedna i druga riječ imaju 'snažnu ideju uzajamne odgovornosti i vjernosti, obaveze, brige i zaštite, a što sa sobom nosi i bolnu mogućnost zanemarivanja, nevjere i izdaje'.

'Na našim prostorima i jedna i druga figura utjelovljuju često neupitni autoritet, patrijarhalnu vlast i tradiciju koju niti jedna sadašnjost ne smije dovesti u pitanje. Oca (domovine) se ne smije izdati, a (svom) tati se ne smije biti nevaljao. Poslušnost, pa i pokornost, na visokoj su cijeni, a sloboda i nezavisnost imaju točno zadane gabarite. Dobri su oni koji Ocu i Tati ostaju zauvijek Njihovi Sinovi (i Kćeri). Oca i Tatu se ne napušta ni u kojim uvjetima i ni pod kojim izlikama. Na tankoj razlici koja spaja i razdvaja te dvije riječi, odvija se i moj dijalog s OCEM DOMOVINE, dr. Antom Starčevićem na osječkom Trgu Ante Starčevića', kaže multimedijalni umjetnik iz Sinja koji je nedavno iz Hrvatske preselio u Berlin.

'Ne vidim ovdje dugoročno perspektivu da žena i ja opstanemo. Ja ću zadržati veze s Hrvatskom, dolazit ću raditi ovdje i dalje, nije mi intencija prekidati sve veze, ali probat ćemo u Berlinu', rekao je nedavno o preseljenju.

Labrović se u izvedbama dosad bavio temama pedofilije, korupcije, zlouporabe političke moći ili mitologijama nacionalizma, kao i 'autentično filozofskim pitanjima svrhe, (be)značajnošću ljudskih iskustava ili društvene odgovornosti'.

Pozornost svjetskih medija privukao je 2005. svojim radom 'Flock.org' u kojem su ovce bile natjecatelji u reality showu. Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Splitske galerije, Muzeja moderne umjetnosti Dubrovnika i brojnih privatnih zbirki. Godine 2009. izlagao je na 11. biennalu u Istanbulu, a 2012. je predstavio Hrvatsku na 13. biennalu arhitekture u Veneciji, pod nazivom 'Common Ground', zajedno s Grupom Pula, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

Performans 'Moj tata je najbolji na svijetu' Labrović izvodi u sklopu 18. Performance Art Festivala koji u Osijeku traje od 16. do 18. studenog. Pod temom 'Optimizam' nastupaju još i Nikolina Butorac, Bruno Isaković, Vesna Mačković, Nebojša Vuković i Lucija Žuti.