Ovih dana poznate izraelske lijevoliberalne novine Haaretz objavile su članak o knjizi Erwina Millera 'A Hell Called Jasenovac', u kojemu se tematizira 'primitivni i brutalni hrvatski koncentracijski logor', u kojemu je Miller završio kao 17-godišnjak. Knjigu je na hebrejski jezik prevela Miriam Steiner-Aviezer, a izašla je u izdanju Yad Vashem Publicationsa na 143 stranice. Riječ je o izraelskom prijevodu Duriexova izdanja 'Izabran za umiranje' iz 2004, koje je uredila Zora Dirnbach

Miller je u knjizi 'Izabran za umiranje' stvorio potresno literarno svjedočanstvo u formi svojevrsnog dnevnika bivšeg logoraša o zločinima koje je ustaška vlast provodila u logoru Jasenovac. Autor, vinkovački Židov, boravio je u kompleksu logora Jasenovac (Jasenovac, Gradina, Kožara, Stara Gradiška) od studenog 1941. do proboja i bijega logoraša u travnju 1945, a u tom je razdoblju ostao bez svojih najbližih - brata, sestre, roditelja - koji su postali samo jedne od mnogih bezimenih žrtava Jasenovca. Uvjeti života, postupanje s logorašima, masovne i bezrazložne egzekucije, život na rubu fizičke i psihičke izdržljivosti, samo su dio atmosfere koja je vladala tim jezivim logorom koji je postao sinonimom cijelog ustaškog režima, a o čemu svjedoči 'Izabran za umiranje' odnosno 'A Hell Called Jasenovac'.

O Milleru se ne zna dovoljno, pa je Durieux sastavio ovakvu bilješku o autoru za izdanje 'Izabran za umiranje': 'Po podacima koji su stigli iz Izraela, ni danas nije sasvim jasno je li Erwin Miller rođen 1924. (kako bi se moglo suditi po knjizi) ili 1922, kako javljaju iz Maabarota, kao što nije sasvim jasno čime se sve bavio. Po jednom od malobrojnih, dobivenih podataka (a koji se poklapa s jednim detaljem u njegovu tekstu), Miller je bio izučeni urar. Stigavši u Izrael i smjestivši se u kibucu Kirjat Šmone, a kasnije u Maabarotu, bavio se navodno finom mehanikom i crtanjem. Ovo posljednje postalo je zapaženo radi posebne tehnike kojom je radio, naime crtajući na plastičnim pločama, prekrivenim bojom. Jedno je međutim sigurno: da ga nije tako nemilosrdno zahvatio okrutni kotač povijesti, koji je u 20. stoljeće unio sve one rasne, klasne i nacionalističke ideologije, Miller bi zacijelo bio pisac. Senzibilitet, dar u otkrivanju i zapažanju, neuobičajeno semantičko bogatstvo i izbor riječi, kao i osjećaj za gradnju teksta i kompoziciju, učinili bi ga piscem koji bi u literaturi imao svoje zasluženo mjesto.'

Haaretz je pak tekst o Millerovom svjedočanstvu ustaških zločina naslovio njegovom izjavom kako se 'zavjetovao da se neće osvećivati' te se napominje kako se u autorovom opisu zatočeništva u Jasenovcu uz tematiziranje brutalnosti i primitivizma ustaša mogu naći i dijelovi koji govore o suosjećanju drugih zatvorenika te njihovoj 'odlučnosti da zadrže ljudsko dostojanstvo'. Miller je svoja sjećanja na Jasenovac i svoje djetinjstvo u tadašnjoj Hrvatskoj počeo pisati u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a sada je konačno objavljen i prijevod na hebrejski jezik.

Zanimljivo, vijest o predstavljanju knjige 'A Hell Called Jasenovac' u Yad Vashemu može se naći na službenim stranicama srpske ambasade u Tel Avivu te se naglašava da je promociji prisustvovala i ambasadorica Srbije Sonja Stoiljković, kao i 'predstavnici drugih ambasada u Izraelu'. Jesu li bili i hrvatski predstavnici, nije jasno, jer o samoj knjizi nema nikakvih podataka na službenim stranicama hrvatskog veleposlanstva ili MVEP-a.