U Toljevim, kako starim, tako i recentnim umjetničkim radovima, najfinije su se uvezali i isprepleli body art, konceptualna i perceptualna umjetnost, snažna umjetnička gesta i rad u kolektivu. Njegovi radovi pokazuju stalno pristuno raspuknuće, dualizam - istovremenu slabost i snagu, pripadnost i nepripadnost, istovremenu želju (ili potrebu) za ostankom i za odlaskom, napuštanjem i vezanjem, navodi se u priopćenju.

Nakon osobnog iskustva dva moždana udara, a koja su gotovo u potpunosti razorila govornu komunikaciju Slavena Tolja, umjetnički radovi koje stvara još su bolniji, precizniji i sveobuhvatniji. Otvoreno progovaraju o životu, tuzi, sjećanju, gubitku, napuštenosti, nemogućnosti komunikacije, porazu i smrti. Ocrtavajući melankoliju izmicanja, nestajanja i smrti, progovara o teškim i ozbiljnim univerzalnim temama, kroz strukturirani mikrokozmos vlastitih tjelesnih ograničenja i neprekinuti intuitivni uvid u istinsku prirodu stvari, dodaje se u priopćenju.

Radovi povezuju ratno iskustvo dva grada

Sama izložba i radovi prikazani na njoj povezuju Dubrovnik i Sarajevo, ratno iskustvo ova dva grada i reflektiraju Toljevo umjetničko iskustvo vezano za njih. Početak rata u Ukrajini 2022. godine, na ovog umjetnika djelovao je tako da se njegov umjetnički fokus vratio na ratnu tematiku i sjećanja proživljenog ratnog iskustva u periodu 1991.-95. u Hrvatskoj.

“24. veljače 2022. godine čistio sam vrt oko Galerije Flora u Dubrovniku. Zapalio vatru da spalim korov koji sam prikupio, točno u momentu kada je počeo rat u Ukrajini. Tog momenta su mi se vratila sjećanja na sve: rat u Dubrovniku, rat u Sarajevu, 1991. i sve godine rata. I od tog momenta ne mogu prestati misliti o tome. Obzirom da nisam u mogućnosti izraziti sve što želim riječima, radovi umjetnika, koji su meni važni, izražavaju moje riječi i moja osjećanja,“ rekao je uoči izložbe Slaven Tolj.

O autoru:

Slaven Tolj je jedan od najistaknutih umjetnika suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i šire. Rođen 1964. u Dubrovniku, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1987. godine. Nakon povratka u Dubrovnik 1988. sudjelovao je u kulturnom životu grada kao umjetnik, kustos, osnivač i voditelj Art radionice Lazareti (ARL). Tokom bogate karijere svoje radove izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj, te prestižnim međunarodnim izložbama počevši od Documente X u Kasselu 1997. godine. Bio je hrvatski izbornik 51. Venecijanskog bijenala 2005. godine. Od 2012. do 2020. radio je kao ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (MMSU). 2016. godine izlagao je zajedno s Mirandom Veljačić, Eminom Višnić i Dinkom Peračićem na 15.Međunarodnom bijenalu arhitekture u Veneciji. Osmislio je prijavu i program projekta Rijeka EPK, te bio umjetnički direktor projekta Rijeka 2020. Krajem 2020. vratio se u Dubrovnik i od tada aktivno sudjeluje u radu Art radionice Lazareti i HDLU Dubrovnik kao kustos i umjetnik.

Na izložbi sudjeluju: Slaven Tolj, Nebojša Šerić Šoba, Nusret Pašić, Šejla Kamerić, Ado Arapović, Jusuf Hadžifejzović, Mirsad Jažić, Lejla Hodžić, Petar Waldegg, Goran Petercol, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Marko Marković, Ivan Šarar, Pasko Burđelez, Sven Klobučar, Ana Opalić, Ivana Pegan, Luko Piplica, Ivona Vlašić, Ben Cain, Marko Ercegović, Marija Grazio, Ivana Jelavić, Tina Gverović, Jan Tolj, Sandro Đukić, Antun Maračić, Mladen Stilinović, Vlado Martek, Giovanni Morbin, Ivan Kožarić, Tomislav Gotovac, Momčilo Golub, Stanislav Habjan, Boris Greiner, Damir Šegota, Stjepo Kaleb, Mara Bratoš, Pavo Urban, Ivana Dražić Selmani, Nicolaj Dudek, Boris Cvjetanović, Ana Požar Piplica, Mario Cvjetković, Josip Maršić, Zoran Medved, Branka Cvjetičanin.

Kustosi: Slaven Tolj i Lejla Hodžić; Suradnici: Srđana Cvijetić, Ivana Pegan, Helena Puhara, Lamija Idrizbegović; Tehnički postav: Miroslav Šarić; Dokumentacija i dio radova iz fundusa: Art Radionice Lazareti, Umjetnička galerija Dubrovnik; Sufinancirano od strane: Ministarstva kulture RH i Grada Dubrovnika. Warm Festival 2023.