Nogometaš David Beckham 2004. dobio je Britansku književnu nagradu (British Book Award) za svoju autobiografiju 'Moja strana' (My Side) koja je tada proglašena najbrže prodavanom u kategoriji autobiografija i biografija – 103 tisuće knjiga u tjednu. Tada je rekao da se, pišući autobiografiju, nije nadao rušenju rekorda prodaje i da mu je jedini cilj bio ponuditi, kako i naslov kaže, svoju stranu priče.

Nives Celzijus s nogometom ima veze toliko što joj je suprug nogometaš (koji ne piše knjige), s književnošću toliko što se tijekom proteklih mjeseci mnogima omaklo da konkurira za književnu, a ne za knjižnu nagradu. I to za hit godine koji se mjeri prodavanošću i čitanošću, parametrima jasno naznačenim u pravilniku nagrade Kiklop.

No, nevjerojatno je to da su oni što dijele Kiklopa za hit godine previdjeli značenjsku razliku među pojmovima knjižni i književni. Knjižni kao onaj koji se odnosi na knjige i koji pripada knjizi kao predmetu te književni koji se odnosi na književnost i koji ima svojstva književnosti. Uz njih, istu grešku forsirali su mediji, a potpirivao izvrstan marketinški kadar zaposlen oko projekta Celzijus.

Zašto su se ljudi iza Kiklopa za hit godine preplašili Nives? Nije ih valjda zasmetalo to što bi, preuzimajući knjižnu nagradu, mogla zagaditi književni teritorij?!

Jer ne bi. Sama definicija kaže da je ona, ako je istina o 45 tisuća prodanih primjeraka 'Gole istine', prodala knjigu kao predmet, a ne kao djelo književnosti. Knjižnu nagradu za hit godine, po logici i pravilniku, mogao je pobrati i neki self-help priručnik, da dovoljnu dozu samopomoći i poslovica koje život znače hrvatski čitaoci, pardon, kupci, nisu već dobili od Paula Coelha, dobitnika Kiklopa za hit knjigu 'Zahir' 2005. godine.

Problem u osporavanju Nives da ostvari pravo na dobivanje Kiklopa nije ni jezične prirode – pa Kiklopa za hit dobio je i 'Da Vincijev kod' - prema nažalost nerealiziranoj šali hrvatskih prevoditelja - jedna od najgore prevedenih knjiga koja bi, da postoji takva nagrada, lako dobila 'zlatnu malinu' za prijevod.

Pulsovo mjerenje Nives Celzijus pokazalo je golu istinu prema kojoj je vodeća domaća starleta - u ovom slučaju nesuđena vlasnica kipića nakaznog, divljeg, okrutnog, jednookog diva – autorica najprodavanijeg predmeta koji, eto slučaja, ima korice i svoj ISBN broj 9537213064 pa ga zovemo knjigom.

Odluka oskvrnutog kiklopovskog odbora dala joj je potpuno pravo da mazno izrazi počašćenost što mnogi medijski i književni krugovi smatraju da bi ona trebala biti među nagrađenima. Pa toj ženi i njezinu PR-u dok su radili knjigu nije palo na pamet da bi mogla ući u Pulu na sajam knjige i raditi promociju, odradila je to u fensi-šmensi Galleryjuposvuduša, sponzoruša i šuša

A zašto su se predomislili dan prije dodjele? Nisu računali na to da u zemlji u kojoj trećina građana čita knjige rekordnu prodaju, u slučaju 'Gole istine' i rekordnu čitanost, postiže nešto što oni ne smatraju dostojnim knjižne nagrade, za koju su sami slagali pravilnike i statute. Pokazali su, uostalom, da odgovor na pitanje zašto je tome tako ionako nije bitan. Jer, da im je toliko stalo do književnosti, bi li korak dalje od bine za laureate prodavali 'Golu istinu'!? Zašto uopće na mjestu kulture prodavati priču starlete koja se do skandala s Kiklopom čak ni u medijima nije pojavljivala u rubrikama koje donose priče o književnosti, pa ni u kontekstu knjiga kao proizvoda od papira.

Zašto je, uostalom, nisu ostavili tamo gdje je i sama jedino željela biti – na estradi, gdje je čitatelji takvog sadržaja mogu vidjeti kao ženu nogometaša, autoricu kojoj treba dati šansu, vlasnicu razgolićenih grudi – i to samo ako ona i njezini logističari požele. Uz neizostavnu zahvalu obitelji i prijateljima na potpori. U slučaju skandala s Kiklopom, Nives nije poželjela ništa – besplatno je dobila reklamu za knjigu koja uskoro izlazi u Srbiji u najavljenih 100 tisuća primjeraka. Nije li to poanta sajma knjige?

Primajući svoju nagradu, David Beckham kulturno je zahvalio obitelji i supruzi Victoriji, proslavljenoj po priznanju da nije pročitala nijednu knjigu, na podršci i ghost writeru, Tomu Wattu. Iste godine, istu nagradu u kategoriji najboljeg autora dobio je pisac po zvanju, Alexnder McCall Smith. Jasni kriteriji i jasna očekivanja – jednog su mjerili književnim metrom, drugog trgovačkom bilancom. Nives je također izmjerena, ali posljednje pulsko i mjerenje Pulsa samo je pokazalo sadističku želju za time da stvarnost pokažemo drukčijom no što ona jest.