'Mario Matoković preko svojih radova zauzima izravan stav prema onome što smatra nezadovoljavajućom situacijom u vlastitoj domovini i postavlja suštinska pitanja o uvjetima života u Hrvatskoj i o tome što to uopće znači biti Hrvatom ili Hrvaticom u trenutnim okolnostima. Njegovi radovi vizualna su artikulacija razmišljanja o odnosu države i njenih stanovnika, a sazdani su na uvjerenju prema kojem se država prije svega smatra društvenim konstruktom koji ne bi trebao biti imun na preispitivanja i promjene', navodi u predgovoru izložbe kustos Božo Kesić.

Svaki rad na izložbi, dodaje, na svoj način problematizira neka od negativnih obilježja života u Hrvatskoj, poput nezaposlenosti, iseljavanja ili korupcije, a to 'opetovano načinjanje otvorenih rana' nastoji potaknuti 'publiku na izricanje vlastita stava u odnosu na ono o čemu njegovi radovi slikovito progovaraju, a o čemu je često najpraktičnije šutjeti'.

Kesić u predgovoru ističe rad 'Untitled' iz 2015., uokvireni hrvatski grb za koji se nakon pomnijeg promatranja utvrđuje da je naljepnica na fotografiji Josipa Broza Tita. To 'ukazuje na ustaljeni običaj zamjene prepoznatljivih simbola prethodnih vlasti onima aktualnih' i 'na veliku mjeru privlačnosti simbola masama i na sklonost prema 'sakralizaciji' svjetovnoga', pojašnjava Kesić.

Osvrće se i na triptih '8.9.10.2000.' nastao 2015. iz prisjećanja na smanjeni obiteljski budžet u jednom razdoblju umjetnikovog studiranja kad je u razdoblju od tri mjeseca preživljavao s 20 kuna dnevno. Prema Kesiću, 'improvizacije ovog tipa svakodnevna su pojava za mnoge obitelji diljem Hrvatske' pa je ovaj rad ujedno i 'posveta roditeljima koji nastoje svojoj djeci pružiti što više unutar sustava koji daje sve manje'.

Još neki od radova na izložbi 'Nepodnošljiva lakoća inercije' su i 'Homeland', serija od deset analognih fotografija koje prikazuju neke od lokacija pogođene ratnom devastacijom devedesetih godina, a koje su još uvijek uništeni i neugledni prostori, potom 'To All of Those People Who Destroyed My City' ('Svim ljudima koji su uništili moj grad'), koji govori 'o Osijeku u obzoru 'jednokunskih' privatizacija s početka devedesetih koje su uzrokovale propadanje gospodarskog sektora u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Matokovićevu gradu'.

Mario Matoković rođen je u Osijeku 1985., u kojem živi i radi. Diplomirao je 2010. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na Odsjeku likovne umjetnosti. Profesionalno se bavi umjetničkom djelatnošću u području suvremene vizualne i likovne prakse kroz medij grafike, videa, instalacije te umjetničke fotografije.

Izlagao je na brojnim domaćim i nekoliko međunarodnih izložbi. Sudjelovao na više umjetničkih radionica i projekata u domovini i inozemstvu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, finalist nagrade Radoslav Putar, nagrade za mlade umjetnike do 35 godina u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost, a 2017. nagrađen je 3. nagradom na '5. Biennalu suvremene umjetnosti u Novorossyisku' u Rusiji za rad 'Zastava', koji je dio splitske izložbe. U njemu Matoković kao predložak koristi prepoznatljivi motiv hrvatske trobojnice s grbom, samo što je njegova izvedenica načinjena od raznobojne plastike, postajući parodija originalnog dizajna državnog amblema.

Izložba 'Nepodnošljiva lakoža inercije' u splitskom Salonu Galić otvorena je do 8. rujna.