Šandor Aleksander –trgovac i mecena bio je zagrebački gradski zastupnik i predsjednik trgovačkog društva Merkur (od 1910). Djelujući u Društvu za promet stranaca poticao je i razvoj hrvatskog turizma. Bio je dioničar brojnih značajnih tvrtki u obiteljskom vlasništvu, kojima je upravljao njegov brat Samuel David. Skoro sve svoje prihode trošio je u humanitarne svrhe. U vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je u Zagrebu pripomoćnu kuhinju za članove obitelji vojnika na bojištu, koja je prerasla u dobrotvorno društvo Prehrana. Do 1925. god. Prehrana je podijelila 15 milijuna besplatnih obroka.
Klotilda Cvetišić - tajnica Odbora zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć u vrijeme Prvog svjetskog rata. Odbor se brinuo za udovice i djecu poginulih vojnika. Jedna od najpoznatijih akcija Odbora bilo je postavljanje spomen-lipe na Jelačićevom trgu u koju su Zagrepčani postavljali čavle – za svaki su čavao davali po jednu krunu, a taj je novac prikupljan u humanitarne svrhe. Klotilda Cvetišić bila je nadzornica ženskih stručnih škola u Hrvatskoj te prvi ženski profesor u Hrvatskoj.
Dr. Božidar Špišić - vlastitim je sredstvima 1908. god. u Zagrebu osnovao prvi otopedski zavod na jugoistoku Europe. Ratno ministarstvo u Beču je na Špišićev prijedlog 1915. god. odobrilo osnivanje javnog ortopedskog zavoda u prizemlju Obrtne škole na Kazališnom trgu gdje je provizorno bila smještena Bolnica Crvenog križa. Zanimljivo je da je napisao tekst i skladao himnu ortopeda.
Bolničarka Hana Mašek - iskazala se požrtvovnim radom za koji je 6. travnja 1916. godine odlikovana srebrnom počasnom kolajnom Crvenog križa s ratnom dekoracijom. Na dan objave rata 28. 7. 1914., u Jutarnjem listu objavljen je poziv Zagrepčankama da se organiziraju kao „sestre bolničarke“. Isti dan održan je sastanak u Starčevićevom domu. Prijavilo nekoliko stotina žena svih društvenih slojeva, za koje su oganizirani su bolničarski tečaji u „Bolnici milosrdne braće“ i „Bolnici milosrdnih sestara". Jedna od njih je bila i gospođica Hana Mašek.
Veterinarka Ana - Zagrepčanka zaposlena u Stabilnoj bolnici erarskih konja u Vinkovcima. Bolnica je osnovana početkom rata u preuređenoj ciglani. Već do rujna 1915. god. tamo je liječeno više od 2000 konja. Stalna potreba za opskrbom, prijenosom teškog naoružanja i transportom vojnih trupa iziskivala je iznimno velik broj konja korištenih u ratu. Samo u ožujku 1917. na opskrbnim listama carske i kraljevske vojske bilo je oko milijun grla konja i drugih teglećih životinja u operativnim zonama.