Klinika Denisa Kataneca zakazala je veliku promociju svog drugog studijskog albuma "Kao Zao Kor" za večeras, 5. listopada 2023. godine u Tvornici kulture. Bend će se napokon popeti na pozornicu tog mitskog Velikog pogona Tvornice i premijerno izvesti svoj drugi album, kao i album prvijenac "Jada Jada" te EP "Rode".

Trenutnu postavu Klinike Denisa Kataneca čine Karlo Cmrk (bas), Brane Norac (električna gitara, vokal), Vinko Vujec (bubnjevi) i Denis Katanec (akustična gitara, vokal). Ova je četvorka od samih početaka, nakon objave EP-ja "Rode", vrijedno radila i svirala po svim zagrebačkim klubovima te svojom energijom i stihovima osvajala srca publike. Klinika je u više navrata punila neke od najpoznatijih zagrebačkih klubova poput KSET-a i Medike, a bujica je njezinih obožavatelja sve više i više rasla – od muka s početka glazbene karijere Denisa Kataneca do zbornog pjevanja u prepunim klubovima ispunjenim prijateljstvom, povezanošću i ljubavlju benda i publike.

Večeras "Kliniku" - rekli smo - očekuje veliki koncert u Tvornici kulture, a uoči svirke razgovaramo s Denisom Katanecom i Branimirom Norcem.

Idemo odmah malo oko ovog novog vašeg spota, koji je izašao neki dan. Zanima me, kako birate stvar koju želite vidjeti u spotu? Pretpostavljam da tu postoji neka rasprava.

Denis: Iskreno, ovaj put nije uopće bilo rasprave. Već u trenutku nastajanja pjesme znali smo da bi baš ona trebala biti neka glavna, najsjajnija zvijezda na albumu i nekako se sama nametnula.

Kako to osjetiš?

Denis: Mislim da je ta pjesma predstavljala neki bitan odmak od prošlog albuma, pa nam je to bilo zanimljivo. U njoj se nešto događa drugačije i samim tim nam je bila odabir. Nešto je razlikovalo tu pjesmu. Ali generalno, nekako ne osjećam - bar ja ne osjećam - da na albumu postoje neke pjesme koje su, kao, slabije i neke koje su jače. Samo, ako želiš prezentirati zvuk novoga albuma, sigurno ga je bolje prezentirati kroz 'Konja' nego kroz neku pjesmu koja je možda sličnija onome što smo već radili.

Promocija vašeg drugog studijskog albuma najavljena je u večeras u Tvornici. Što vam predstavlja koncertni prostor Tvornice kulture?

Brane: Tvornica je uvijek bila neki pojam. Svima nama s alternativne scene, Tvornica je neki domet dokle se uopće može ići. Dakle, ako nastupiš u velikoj Tvornici, to znači da si nešto napravio. I to nam je bio veliki izazov i naravno da se jako veselimo koncertu.

Denis: Mi smo svirali u doslovce svim zagrebačkim prostorima, ali nismo još imali ovako veliku promociju albuma. Mislili smo da nam u ovom trenutku treba nešto veliko, nekakva stepenica više. Zaslužili smo ovaj koncert, zajedno s našom publikom.

Ako pričamo o koncertnim prostorima, upravo smo ostali bez jednog u Zagrebu. Naravno, riječ je o KSET-u. Vidite li tu činjenicu kao nepogodu za scenu, pogotovo za neku off scenu kojoj i sami spadate?

Brane: KSET je uvijek bio bastion te alternativne glazbe, mjesto na kojemu počinješ. Ima neka viša sila u tom prostoru.To dokazuje i onaj koncert Rundeka. Zašto bi on svirao pet dana u KSET-u? Zato što to mjesto ima neku svoju privlačnost, tu se nataložilo nekakve kreativne energije - još od sedamdesetih. To su te neke bitne odrednice alternativne kulture, jednako kao, recimo, Radio Student. To su neke stvari koje se trebaju braniti. Ja se nadam da će oni uspjeti naći taj privremeni prostor. Nadam se da je situacija privremena, i da se KSET brzo vraća nazad.

Vratimo se malo na album 'Jada Jada' iz 2020. Kritičari su ga proglašavali jednim od najboljih albuma te godine. Koliko vam znači kritika?

Denis: U početku karijere mi je dosta značila, ali što je više vrijeme odmicalo, to mi je sve manje i manje važna. Kritika ništa previše ne donosi u pogledu nove publike. Publika sama odlučuje što će slušati i na koji koncert će doći. Jedino što je važno jest konstantni rad.

Znači, misliš da kritika nema danas takvu snagu kao što ju je imala ranije?

Denis: Jasno je da kritika ipak ima nekakvu snagu, ali sigurno ako Dragaš kaže da nismo dobri, to neće udaljiti ljude od nas.

Brane: Naravno da je lijepo pročitati dobru kritiku, ili konstruktivno čuti što nam nedostaje… Mi smo dobili neke loše kritike, nije ih bilo puno, ali jedino što mi je zasmetalo jest kad neki kritičar napiše da mu se neka pjesma ne sviđa, bez da kaže u čemu je zapravo problem. Reci mi što točno misliš.

Kako se odnosite prema radijskoj slušanosti? Je li vam stalo do nje?

Brane: Mislim da su nam trenutno bitniji koncerti, i da sviramo na što više mjesta da nas ljudi čuju direktno. Na kraju krajeva, najviše se ljudi nekako obrati na Kliniku nakon što nas čuju uživo.

Vaše pjesme su uvijek emocionalno nabijene i intimne. Denis, ti ih pišeš pa me zanima: što te tjera da ideš napisati pjesmu? Je li to uvijek neki autobiografski moment, kako ja često imam dojam, ili se radi o nečemu drugom?

Denis: Početna točka za pjesmu je uvijek nešto što me okružuje, što mi se događa. Tekstovi kreću iz nekog mog momenta, a onda svi zajedno gradimo dalje pjesmu i kreiramo atmosferu. Ja donosim krhotine i slike svega i svačega. Znam o čemu će biti pjesma, a dečki to dobro osjećaju.

Brane: Naravno, svaka osoba kada piše, kreće od sebe, osim možda Gibonnija, koji može pisati o nekom razornom braku, dok je on u sretnom braku. Ali, rijetko se tko uspije ogoliti i biti toliko ranjiv i iskren sam sa sobom kao Denis.

Denise, to kod tebe podsjeća na neke eksplozivne autobiografske romane, u kojima čovjek sve iznosi, bez filtera.

Denis: To nužno ne znači da i drugi ljudi nisu iskreni, samo što se kod mene to poklopilo i s mojim stilom pisanja, pa to onda, nekako, izlazi na najbolji mogući način.

Samoironično se nazivaš kantautorom trećeg reda. Prije nekoliko godina, Medika je ugostila i jedan tvoj koncert pod tim naslovom. Odakle to sad, zašto treći red, a toliko si već dugo na sceni?

Denis: Pa, nemam pojma, možda više zato što se tako osjećam, nego što je to istina. To je, kao, zbog količine publike koju imam, zbog količine truda koji sam uložio kroz godine, a nekako mislim da to sve polako ide.

Znači, misliš da nemaš ništa od toga što radiš?

Denis: Što se tiče financija, apsolutno ništa. Ali, nemaju ni drugi bendovi u našem rangu. Jedino što dobivamo i zbog čega smo sretni jest što konstantno raste broj ljudi koji nam dolaze na koncerte. Ja i dalje ne mogu vjerovati koja je to količina nekakvog zajedništva i ljubavi koje uzajamno s nama dijele. I to je ono što nas neko drži cijelo ovo vrijeme.

Odakle ta vaša specijalna veza s publikom?

Denis: Mi stvarno imamo čvrstu bazu fanova. Netko tko dođe na naš koncert, čuje nas, ostane s nama još dugo, dugo vremena. S fanovima imamo jako duboku povezanost, a mislim da je to sve na račun te naše iskrenosti, zbog koje se svi osjećamo kao familija. Kad si na koncertu, to je nešto što te puni. Sigurno nećemo ostvariti ne znam kakvu financijsku dobit, ali nije da ja živim od svirke i Klinike. Ali, definitivno na neki način živim od tih emocija koje dobijem. Onda znam da je sve što radim itekako nešto smisleno.

Tko je uopće vaša publika, ako bi ih se dalo opisati?

Brane: Nekada je to poprilično veliki raspon u publici, od klinaca iz srednje škole do ljudi koji imaju 40-50-60 godina. Obuhvaćamo mnogo generacija, i to mi je predivno.

Poznato je da nijedan umjetnik ili bend nije baš tabula rasa, da stvari ne kreću od nule. Koji bi bili vaši glazbeni ili umjetnički prethodnici?

Brane: Kroz cijeli život skupljaš nekakve reference. Kao dijete koje rastavlja autiće, tako se mi ponašamo s glazbom. Ima nas četvero i svatko sluša različitu glazbu, a onda dolazi do prekrasnog preklapanja. Originalnost je po meni prenapuhana riječ. O glazbi učiš konzumirajući je. Onda se sve nekako pretvara u piksele, od kojih slažeš, ajmo reći, neku originalnu sliku. Neki umjetnici jako žele biti hiperoriginalni, ali ja ne mislim da se ne treba sramiti citata. To je i neka vrsta poštovanja.

Denise, ti imaš veoma specifičan vokal. Koliko ti je trebalo da se s njim u potpunosti identificiraš? Jesi li imao neke pokušaje da napraviš nešto drugo od svog glasa?

Denis: Jednostavno sam počeo svirati taj vokal koji mi se nametnuo. Ne znam. Neki znaju govoriti da se ja trudim da pjevam tako, ali oni ne znaju da je to, nekako, način pjevanja s kojim se najprirodnije izražavam.

Taj vokal, zapravo, idealno paše uz tekstove koje pišeš.

Denis: Da, mislim da to ne bi funkcioniralo drugačije.

Kako biste uoči koncerta pozvali publiku s nekoliko riječi da dođu na koncert?

Denis: Pozivamo sve ljude koje smo ikada voljeli i koji nas odnedavno vole, da dođu na naš koncert da proslavimo svi zajedno, da se družimo i stvorimo večer za pamćenje.

Brane: Naši koncerti otvaraju prostor ljudima koji nikako ne mogu razumjeti što mi to radimo i zašto je to ikome zanimljivo. Tek na koncertu možeš shvatiti u kakvom smo mi mentalnom prostoru. Tek tu možeš osjetiti cijelu našu glazbu. Nama su albumi samo dokument onoga što radimo. Na albumima pokušavamo reproducirati ono što se najbolje može osjetiti dok uživo sviramo. A dokument nikad ne može biti jednako dobar kao i original... odnosno koncert. I zato ga treba doći čuti.