Nova knjiga 'The Self-Portrait: A Cultural History' Jamesa Halla daje posebno izoštrenu sliku današnje narcisoidne ere 'selfija'
'Živimo u doba ovisničkog autoportretiranja iako 'selfiji' koji nezaustavljivom količinom dokumentiraju zaposlenu banalnost brojnih sudbina nisu portreti, i zapravo je nejasno postoji li istinska individualnost iza namještenih osmijeha', napisao je u uvodu osvrta na Hallovu knjigu akademik Peter Conrad za The Observer.
James Hall u 'The Self-Portrait: A Cultural History' istražuje koliko je mitski idealizam u sprezi s umjetničkom 'stvarnom' osobnošću prisutan kroz povijest. Propituje koliko je vidljiv slikarski identitet, koji se u slučajevima autoportreta velikana poput Dürera ili Rembrandta čini 'misterioznim i varijabilnim'.
Kakve sumnje muče Courbeta na slici 'Očajan čovjek' (Desperate Man) dok njegov preplašen i izmučen pogled u ogledalo otkriva egzistencijalnu paniku, a slikar polako provjerava 'je li još uvijek tamo, je li samo fragment ili dio neke veće slike'. Jedan od Gauguinovih keramičkih portreta prikazuje ga sklupčanog u fetalnom položaju, a stisnuto mu tijelo zdjela je za držanje duhana, ostataka prometejske kreativne vatre.
Hall bilježi da tijekom 20. stoljeća čin autoportretiranja postaje sve neugodniji i neurotičniji i zapravo se pretvara u određeni postupak samoozljeđivanja. Egon Schiele crta se dok opsesivno-kompulzivno masturbira, Frida Kahlo otvara oštrim rezovima svoja prsa kako bi ogolila krvavo srce koje joj kaplje po haljini.
Autorov narativ završava brutalnim radovima Tracey Emin, Jeffa Koonsa i njegovim serijalom pornografskih skulptura nazvanih 'Made in Heaven', izložbama Gilberta & Georga, tj. njihove 'homoseksualnosti i starosti' te Cindy Sherman i njezinim prerušavanjem u filmsku divu.
'Za povijest koja počinje glasnim odobravanjem autoportreta, koji su tijekom srednjeg vijeka bili 'povezani s radom na osobnom spasenju, postizanju časti i osjećaja ljubavi', kraj nije blistav. Hall ne snosi dio krivnje; problem je u suvremenim umjetnicima koji isticanje sebe samih stavljaju ispred potrebe za samospoznajom, a istaknutost u medijima i publicitet zauzeli su mjesto 'osobnog spasenja', zaključio je Conrad.