Jedan od ponajboljih hrvatskih bubnjara Boris Leiner posljednjih godina zapažen je po svojim kiparskim radovima, a nedavno je objavio i književni prvijenac 'Sve bio je ritam', zbirku autobiografskih crtica, mahom anegdota. Neveliko izdanje pojačano je intenzivnim ilustracijama Davora Schunka, što izdanju dodaje čak i stripovsku dimenziju, premda je dojam kako bi Leinerovo štivo bez tih ilustracija itekako bilo osiromašeno.

Zabavne crtice iz svih razdoblja Leinerova života ipak ne otkrivaju suštinu ni njegova života ni stvaralaštva: riječ je o onim storijama kakve izviđači pričaju iz logorsku vatru ili stari momci u gostioni uz gemišt kad se prisjećaju boljih vremena. U tom smislu Leinerove anegdote variraju od bespotrebnih i nezanimljivih do vrlo zabavnih biografskih crtica kao što je ona kad je Micku Jaggeru uručio Azrin album ili kad je shvatio da je novi basist Azre Stephen Kipp hodao sa znamenitom pornozvijezdom iz sedamdesetih Sylvijom Kristel.

Nekoliko priča ima eksplicitno opisane koitalne podvige, ali i promašaje po tom pitanju, naglašavajući dojam kako su žene uz glazbu najstrastveniji dio njegova života. Kad je posrijedi glazba, posebna su poglavlja posvećena Azri, Vješticama i tribute-bandu Pozdrav Azri. Očito, Azra je i dalje epicentar Leinerova stvaralaštva, onaj dio koji izaziva najveće zanimanje.

Doduše, zanimanje fanova, jer ostalima će Leinerove zgode najbolje leći na plaži, između dva odlaska u more, kao razvedrilno ljetno štivo prispodobivo vremešnim muškarcima. Da je 'Sve bio je ritam' album, onda bi sigurno dobio etiketu for fans only. Jer knjiga je namijenjena onima koji zapravo poznaju njegov umjetnički background. Stoga je u njoj vrlo nekonzistentno postavljen taj prepoznavateljski element: za neke činjenice Leiner drži da ih je posve nepotrebno objašnjavati, dok se na drugim mjestima trudi pojasniti ono o čemu piše (npr. tko je lider i što izvodi Šo!Mazgoon). Upravo stoga knjiga baš i nije namijenjena nekim novim naraštajima koji će na spomen Džonija pomisliti na viski Johnny Walker, a za nekog kultnog rokera nisu nikad ni čuli niti su ga slušali.

Nama ostalima bit će zanimljivo slagati puzzle sastavljen od autobiografskih zapisa svih originalnih članova Azre – 'Smijurijade' Džonija Štulića, 'Srca od zlata' Miše Hrnjaka te zbirke 'Sve bio je ritam' Borisa Leinera. Svatko od njih tim danima pristupa iz svog ugla: Džoni docirajući, Hrnjak sa sjetom, a Leiner s mnogo humora. Pritom iskazuje ljubav i divljenje prema Džoniju, pozicionirajući ga kao osobu koja je ključno utjecala na njegovu karijeru.

Džoni je pročitao knjigu i nemilosrdno se obračunao s Leinerom, pa čitatelji imaju i dodatni multimedijski dio te svakako izvrsnu reklamu. Džonijevo neprijateljstvo prema Leineru može se tumačiti na različite načine (premda je danas posve nerelevantno), no činjenica je da je Leiner bio neizostavan dio Azre, što mu je Džoni i priznao nastupajući u majici s njegovim imenom. To se vidi i na fotografiji koju je snimio pok. Darko Bjelobaba početkom osamdesetih u Rijeci, a tportal je premijerno objavljuje kao ilustraciju ovog članka.

Leinerova knjiga zabavan je osvrt na razuzdani rokerski život izvan pozornice, a koji je u dobrom dijelu crtica zapravo komedija zabune. Između redaka vidi se kako taj život nije baš urodio nekim financijskim plodovima jer se Leiner potuca od nemila do nedraga nastojeći širiti bubnjarske dosege nakon slave u Azrinim danima. Za novovalne nostalgičare ova će knjiga sigurno biti ono u čemu će uživati i o čemu će razgovarati. Ostali će Borisa Leinera ipak bolje upoznati putem njegovoga vrlo dobrog soloalbuma 'Bioritam'.