Godinama se raspravlja o tome je li staroengleski junački ep o nordijskom heroju Beowulfu napisalo više autora, a sada istraživanja sugeriraju da iza djela ipak stoji samo jedan pjesnik, kako je svojedobno tvrdio i pisac J.R.R. Tolkien
Jedno od najpoznatijih staroengleskih djela, 'Beowulf', govori o istoimenom junaku koji poražava čudovište Grendela i njegovu majku te oslobađa Dance od njihove strahovlade, nakon čega se vraća u domovinu i umire u bitki sa zmajem.
Ep je dugo vremena predmetom rasprave u kojoj jedni vjeruju da je djelo više autora, a drugi, uključujući autora 'Gospodara prstenova' J.R.R. Tolkiena, da ga je ipak napisao jedan pjesnik. Nedavno istraživanje pokazalo je da je ep zapravo rezultat spajanja dviju priča, jedne o Beowulfovim junaštvima u Danskoj, a druge o borbi sa zmajem.
Sada se pak pojavilo novo istraživanje koje potvrđuje tezu da je ep s više od tri tisuće stihova djelo tek jednog pjesnika. Jedan od autora istraživanja je Leonard Neidorf, profesor engleske književnosti na Sveučilištu Nanjing, koji je objasnio kako je s kolegama iz SAD-a i Kine došao do toga zaključka. Razdvojili su ga, kaže, na dva dijela, ondje gdje raniji istraživači vjeruju da jedna priča počinje, a druga završava, te su potom analizirali male dijelove teksta.
Iako su se već izučavali razni aspekti epa, korištenje riječi, tema i stilova, ova najnovija studija promatra još manje značajke teksta i uzorke njihovog korištenja, poput određenih vrsta stanki, različitog ritma, pojavljivanja riječi nastalih spajanjem dviju riječi (npr. bone-house, napisano kao ban-hus, u značenju 'kuća kostiju', za što se pretpostavlja da je ljudsko tijelo).
Istraživači su razmotrili i korištenje određenih slova u riječima, bitnih za sam zvuk epa, te su uočili da postoje ogromne sličnosti u korištenju navedenih karakteristika u oba dijela teksta, a to sugerira, mada se ne može konačno dokazati, da je 'Beowulf' djelo jednog pjesnika, tvrde.
Ostaje, međutim, pitanje - tko je taj pjesnik.
'Najviše što možemo izvući iz jezika epa jest to da je autor vjerojatno govorio mercijanskim dijalektom i da je vjerojatno živio u prvoj polovici osmog stoljeća', kaže jedan od koautora istraživanja, Madison Krieger sa Sveučilišta Harvard.