Predstava 'Tri X i ja' praizvedena je u petak na sceni Zagrebačkog kazališta mladih u zajedničkoj režiji autora teksta Filipa Nole i mlade, talentirane redateljice Arije Rizvić, koji su na sceni oživjeli dehumanizirani i nastrani svijet korporativnog nasilja, seksualnog mobinga, seksizma (mačizma) i nastranih odnosa, te sveopće manipulacije u ljudskim odnosima.

Da bi demistificirali taj svijet u fokus svog scenskog i glumačkog istraživanja postavili su proces selekcije, testiranja i stresnih intervjua, dakle, još neeksploatiranu temu u hrvatskom kazalištu, kojima su izloženi kandidati prilikom natječaja za zapošljavanje. Pritom su koristili elemente komike i groteske te teatra apsurda, te realizirali tematski provokativnu, redateljski dinamičnu i napetu, a glumački uzbudljivu i uvjerljivu komornu predstavu, koja skreće pozornost na vrlo aktualne teme o kojima se u javnosti ne govori.

To je prije svega pitanje testiranja i ocjenjivanja kandidata na intervjuima za novi posao na kojima se provjeravaju sposobnosti i vještine, zatim problem beskrupuloznosti i iživljavanja tih ocjenjivača nad kandidatima te seksualnog uznemiravanja i prelaženja granica prihvatljivog u takvim situacijama. No uz taj korporativni dio problema, predstava 'Tri X i ja' otvara i druga pitanja, kao što su različite 'mogućnosti' u spolnom životu, tj. 'apsolutizacija seksualnih užitaka' (od koje pati korporacijski djelatnik), te seksualne ovisnosti što se pojavljuju kao logična posljedica u svijetu bizarnih i preokrenutih vrijednosti te žestoke konkurencije. Svojim tekstom Nola čini se upozorava i na problem nasilja nad slabijima i porobljavanja drugoga u ime vlastitog užitka, postavljajući ključno pitanje o tome gdje prestaje stvarno, a gdje počinje igra, odnosno, je li igranje uloga u raznim varijantama toliko uznapredovalo da je već zamijenilo stvarnost, te da ljudi više ne mogu osjećati i doživljavati život oko sebe bez virtualnih i drugih inačica. Predstava nudi i druga čitanja vezana uz naslov i tri X. Dakle, prilično oporo i upozoravajuće, ali ispričano u Nolinom (tragi)komičnom i brutalno apsurdnom registru.

Predstava 'Tri X i ja' nastala je u sklopu projekta Inkubator, koji je zamišljen kao kreativni prostor u kojem članovi ansambla ZKM-a mogu razvijati svoj vlastiti autorski izraz. Inkubator je dosad lansirao dvije vrlo zanimljive predstave – angažiranu 'Veliku bilježnicu' Ágote Kristóf u režiji Edvina Liverića i dječji komad nastao po tekstu i u režiji Kristijana Ugrine 'Zdrav i čisti dom, to je baš po mom', čime su glumci ZKM-a potvrdili svoj kreativni potencijal i izvan glumačkog polja. Najnoviji uradak Filipa Nola, dugogodišnjeg člana glumačkog ansambla ZKM-a, i dramskog pisca, koji je već za svoj prvi tekst 'Jukebox, Melita' dobio Nagradu Marin Držić, uklapa se u ideju Inkubatora. Osim tog teksta Nola je napisao i drame ili bolje rečeno komedije, ili groteske 'Ema Bovarić' i 'Palačinke' u kojima se potvrdio kao prilično slobodouman autor, koji često ekvilibrira na granici političke i svake druge korektnosti, nudeći gledateljima živo i aktualno dramsko štivo u kojem svjedoči o anomalijama u korporativnom kapitalizmu Hrvatske.

Nola se zapravo u svojim tekstovima bavi antijunacima današnjice i njihovim žudnjama što je posebno izraženo u 'Tri X i ja'. U središtu priče je visokopozicionirani djelatnik neke velike i bogate korporacije koji pod krinkom selekcijskih postupaka i intervjua prigodom zapošljavanja doslovno zarobi dvije privlačne kandidatkinje i potom ih počinje maltretirati i seksualno mobingirati. Na ogoljenoj, polumračnoj pozornici na kojoj su postavljene samo dvije udobne fotelje na kojima se odvija sav taj simbolički razvrat, u toj bizarnoj atmosferi mraka i straha, djelatnik zahtijeva od svojih 'zatvorenica' sve ono što nije nimalo prikladno u takvim situacijama, od očitovanja prema orgazmu i masturbaciji do konkretnih fizičkih zahvata. Na sceni se nižu neočekivane situacije, priča se u jednom trenutku čak žanrovski približava trileru s naglašenim erotskim elementima, a zatim prerasta u vrlo neobičnu, pomalo perverznu igru manipulacije spolnim i socijalnim odnosima. Zatim se konstelacija snaga u potpunosti mijenja, čak se poništavaju odnosi moći i dominacije između ženskih i muških likova, i sve se razotkriva kao igra u kojoj se zamjenjuju uloge i identiteti.

Jasnoći predstave uvelike je pridonio dramaturg Tomislav Zajec, a dojmu suvremenosti i urbanosti kostimografkinja Marta Žegura i suradnica za pokret Dina Ekštajn, te Mario Mirković kao skladatelj. Glumci ZKM-a Anđela Ramljak i Mateo Videk te gosti Petra Svrtan i Paško Vukasović odlično su odradili svoj posao. Vukasović je dojmljivo utjelovio bešćutnog i perverznog korporativnog djelatnika, koji je 'navezan na seks', a mladi Mateo Videk, odjeven u komičnu crnu mrežastu majicu pokazao je i komičarski talent. No ipak glavne glumačke zvijezde bile su Anđela Ramljak i Petra Svrtan, koje su uvjerljivo, dojmljivo, strastveno, s dozom komike, odigrale uloge kandidatkinja za posao. Obje glumice su u svojim interpretacijama izvrsno izrazile promjene karaktera svojih likova pod utjecajem nepredviđenih i neočekivanih situacija: Petra Svrtan je ocrtala pucanje kontrole i distanciranosti poslovne žene, dok je Anđela Ramljak u svojoj interpretaciji pokazala kako neizvjesnost i strah mogu iz nas izvući snagu koje nismo ni svjesni.

Valja reći i to da je Arija Rizvić neosporno intrigantna mlada redateljica, koja je i u prethodnim predstavama ('Povratak', 'Čudesno vodstvo Julija Klovića', 'San ljetne noći(Mendelssohn - Shakespeare)') najavila novi val u hrvatskoj redateljskoj praksi. To ne čudi s obzirom da je pohađala masterclass kod jednog od najvećih svjetskih kazališnih redatelja Thomasa Ostermeiera te radionicu njemačkog redatelja Falka Richtera. Također je asistirala Januszu Kici na predstavi 'Ljudi od voska', Jerneju Lorenciju na 'Lulu', Dori Ruždjak na operi 'Agrippina' i Borisu Liješeviću na 'Bella figuri' u zagrebačkom HNK-u, a kod Ostermeiera je stažirala na poznatoj Dramskoj akademiji Max Reinhard u Beču gdje je taj redatelj gostovao kao predavač.