'S tugom u srcu smo primili vijest da je preminuo gospodin Viktor Žmegač, naš kućni autor koji je u Matici hrvatskoj objavio 11 knjiga. Njega su doista iznimno cijenili i voljeli čitatelji. Zadnju svoju knjigu objavio je u Matici hrvatskoj prošle godine, a zadnji tekst koji je napisao, objavio je prije šest dana u Matičinu dvotjedniku Vijenac. Odlazak gospodina Žmegača veliki je gubitak za hrvatsku, njemačku i europsku kulturu. Sjećat ćemo ga se po njegovim predivnim knjigama', rekao je HRT-u Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske.

Posljednje djelo Viktora Žmegača

Zadnju svoju knjigu istaknuti erudit i intelektualac Žmegač objavio je u Matici hrvatskoj prošle godine. U djelu "Vrhunski europski romani - po mom izboru" iz osobnog ugla obrađuje najbolje romane u povijesti svjetske književnosti.

Uz odabir kanonskih djela iz povijesti romana, kao što su nezaobilazni "Bistri vitez Don Quijote od Manche", "Robinson Crusoe" ili "Madame Bovary", Žmegač je u toj knjizi izdvojio i nezasluženo manje poznate klasike poput Goetheovih "Srodnih duša" i Balzacove "Tridesetgodišnje žene".

U taj njegov niz važnih romana ušlo je i relativno suvremenih, a vrlo utjecajnih ostvarenja kakva su Rilkeovi "Zapisi Maltea Lauridsa Briggea" i Grassov "Limeni bubanj" te roman Michela Houellebecqa "Karta i teritorij".

Iako je svako poglavlje knjige posvećeno pojedinom romanu, Viktor Žmegač u toj knjizi redovito povlači paralele i s drugim književnim i filozofskim tekstovima, pokazujući dosad neprimijećene veze između djela različitih epoha ili različitih djela istoga autora.

Posljednja njegova knjiga je rezultat cjeloživotne posvećenosti čitanju i proučavanju književnosti

Vrijedi istaknuti kako je taj Žmegačev pregled vrhunskih ostvarenja romanesknog žanra rezultat njegove cjeloživotne posvećenosti čitanju i proučavanju književnosti. Ovaj pregled, pisan s nenametljivom erudicijom te bogatim i pristupačnim stilom, važna je ostavština akademika Žmegača i njegov doprinos raspravi o romanu.

"Sva sam djela ponovno pročitao jer sam u isti mah bio znatiželjan da li se u percepciji nešto promijenilo", istaknuo je prilikom objave ove knjige Žmegač, dodavši da u njegovim esejističkim spisima u knjizi nerijetko nalazimo i osvrte na razliku između "nekadašnjeg i aktualnog susreta s nekim književnim djelom".

Akademik Viktor Žmegač (1929. Slatina) bio je hrvatski književni teoretičar, povjesničar, germanist, kroatist, muzikolog, književnik i professor emeritus na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Doktorat znanosti stekao je 1959. godine, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Objavio je više od 20 stručnih knjiga na hrvatskom i njemačkom jeziku – Duh impresionizma i secesije, Bečka moderna, Književni protusvjetovi (s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom), Književnost i glazba, Strast i konstruktivizam duha: temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća, Četiri europska grada: kulturološki obzori. Bio je redoviti član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu.

Sućut ministrice Obuljen Koržinek

Povodom odlaska akademika Viktora Žmegača, jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca, polihistora, germanista svjetskoga glasa, esejista i povjesničara kulture koji se jednako suvereno kretao različitim područjima književne znanosti, umjetnosti i kulturologije, ministrica kulture i medija dr.sc. Nina Obuljen Koržinek izrazila je sućut njegovoj obitelji u ime Ministarstva kulture i medija i svoje osobno:

"Znanstvenik iznimno širokih interesa, golema sintetičkog znanja i nemjerljivih duhovnih i intelektualnih kapaciteta, Žmegač je već za života osigurao kultno mjesto u hrvatskom kulturnom i javnom prostoru i takvim ćemo ga se zauvijek sjećati.

Kao sveučilišni profesor svojim je znanjem i nadasve odgovornim i predanim pedagoškim pristupom presudno oblikovao životne i profesionalne putove brojnih studentskih naraštaja, dok je svojom svjetski priznatom kanonskom germanističkom literaturom značajno utjecao na razvoj germanistike u Hrvatskoj i u svijetu. Osim golemog književno-znanstvenog opusa iz područja germanistike, teorije književnosti i komparatistike, ostat će zapamćen i po podjednako meritornim i nezaobilaznim prilozima kroatističkim temama, teoriji i povijesti glazbe, esejistici, analizi fenomena iz suvremene popularne kulture i svakodnevnog života. Prisjetimo se samo knjiga „SMS eseji“ ili „Filozof igra nogomet“.

Akademik Žmegač ostavio je nekoliko kapitalnih djela iz područja kulturologije i urbane povijesti – „Od Bacha do Bauhausa“, „Bečka moderna“, „Četiri europska grada“, „Majstori europske glazbe“ - u kojima je dao nemjerljiv doprinos kulturnoj povijesti nekolicine europskih država, stvarajući djela kakvih u tim kulturama prije njega nije bilo. U kroatističkim raspravama uvijek je kulturu svoje domovine smještao u europski kontekst i postavljao je u suodnos s najvećim europskim civilizacijama.

Kao čovjek bio je jednostavan i skroman, odgovoran i discipliniran, u životnim potrebama gotovo asket. No kod znanstvenih i stručnih ciljeva što ih je pred sebe postavljao nije poznavao granica. Ionako visoko postavljenu letvicu redovito bi obilno prebacio.

Prostor što ga je zauzimao u hrvatskoj kulturi, znanosti o književnosti i javnom životu toliko je velik da za njim ostaje golema praznina. Pokušat ćemo je popuniti sjećanjem na njegova sjajna djela, briljantna predavanja i javne nastupe."