Bili smo u londonskom ateljeu slikara Jonathana Yeoa, umjetnika koji je nedavno osvojio svijet neobičnim crvenim portretom kralja Charlesa
Ako ste prijatelj kulture, London je za vas vjerojatno najbolje mjesto na svijetu. Kao svoje sjedište odabralo ga je mnoštvo umjetnika, a da bi se popratilo sve što nudi ovaj velegrad, ne bi bilo dovoljno ni nekoliko života.
Jedan od tih umjetnika je slikar Jonathan Yeo, sigurno najtraženiji svjetski portretist, čiji je atelje smješten u kvartu Shepherd's Bush, nekadašnjem sjedištu televizijskog odjela BBC-ja i domu nogometnog kluba Queens Park Rangers. Pomoću svojih veza uspio sam stupiti u kontakt s njegovim asistentom Rubenom Cookeom, a on me proveo prostorom u kojem se - među brojnim slikama - donedavno nalazio portret kralja Charlesa.
Zasigurno ste imali prilike vidjeti tu neobičnu crvenu sliku jer je obišla sve svjetske medije i donijela umjetniku značajnu dozu pažnje. No pažnja je nešto na što je Yeo naviknut još od 2007. godine, kada je dospio u fokus javnosti svojim neautoriziranim portretom tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha. Uslijedili su njegovi brojni portreti slavnih osoba, kao što su Kevin Spacey, Cara Delevingne, Jude Law, Nicole Kidman, David Attenborough i kraljica Camilla, no to nije sve čime se Yeo bavi. Slikar je nažalost bio na godišnjem odmoru, a što se sve događa u ovom ateljeu otkrio mi je simpatični i fokusirani Cooke.
S istoka na zapad Londona
Nakon sata putovanja iz Hackneyja na istoku do Shepherd's Busha na zapadu, koje je završilo šetnjom kroz predivan japanski park, dospio sam do ateljea. Vrata otvara visoki muškarac tamne kose i poziva me da uđem. Odjednom se otvori impozantan prostor na dva kata, a Cooke odmah prelazi na stvar. Vrijeme u Londonu, čini se, traje kraće nego u Zagrebu. Na stolu se nalaze printovi nedavno predstavljenog Charlesova portreta, stoga je logično da razgovor krene s te točke.
'Suknarski ceh (Worshipful Company of Drapers) je naručio portret. Imaju povijest narudžbi portreta, posebice kraljevskih. Imaju prekrasnu veliku dvoranu u svom londonskom sjedištu, u kojoj se nalazi mnogo slika. Pretpostavljam da je imati takav portret pitanje statusa, ali je i dobra investicija - mnogi ovdje investiraju svoj novac u umjetnost', započinje Cooke priču o tome kako je došlo do toga da Yeo naslika Charlesa.
'Portret je naručen prije tri godine, prije nego je Charles postao kralj, još je bio princ. Javili su nam se, bili su svjesni Jonathanova slikarstva jer je ranije naslikao njihova šefa - zapravo ga je on preporučio. Bio je to složen proces, a princ je također morao pristati. Stvar je olakšala činjenica da su se ranije upoznali, s obzirom na to da je Jonathan prije 10 godina naslikao i njegovu suprugu Camillu, a Charlesu se svidio taj portret', otkriva Cooke.
Zauzeti kralj
'Dakle počeli smo dok je bio princ, no i tad je bilo teško zbog brojnih obaveza koje ima čovjek takvog profila. Uspjeli smo održati dva poziranja prije nego što je započet rad na portretu, ali je ubrzo umrla kraljica Elizabeta II., što je usporilo proces. Nakon što je Charles postao kralj, nismo mogli dobiti termin više od godinu dana', nastavlja Cooke, a ja se šalim da su sigurno imali insajdera na dvoru.
'Jonathanov postupak je da, za početak, uživo skicira osobu koju slika i snimi mnogo fotografija. Međutim to nije dovoljno za dovršetak slike bez dodatnih poziranja. Nešto se i moralo mijenjati jer se njegov položaj promijenio. Naprimjer, njegova odlikovanja i nakit na uniformi morali su se nadopuniti - dodana su kraljevska obilježja poput svetog Jurja na konju, što simbolizira vladara', govori mi Cooke o komplikacijama koje su uslijedile zbog promjene Charlesova statusa.
'Isprva je portret trebao biti predstavljen u dvorani Suknarskog ceha, što je privatna zgrada. No kad je kralj vidio sliku, odnosno kad je rad na njoj bio pri kraju, oduševio se, a svidjela se i njegovim savjetnicima, pa se pokrenuo proces premještanja svečanog događaja u Buckinghamsku palaču. Kao što znamo, kralj je bio bolestan, a i nije običaj da vladari budu prisutni na predstavljanju svojih portreta jer tijekom njihovih života nastane velika količina njih, i fotografija i slika', nastavlja Cooke o običajima portretiranja vladara.
'Da je ostalo onako kako je zamišljeno, odnosno da je portret predstavljen u zgradi Suknarskog ceha, kralj ne bi bio prisutan i ne bismo dobili toliko pažnje medija. On je inače slikar i velik ljubitelj slikarstva, umjetnosti općenito, te je pokrenuo razne stipendije za umjetnike. Za razliku od pokojne kraljice, on je uživao u portretiranju i zanimali su ga detalji procesa. Nije to lako, jer obično se nađemo s portretiranom osobom između četiri i šest puta te ostanemo između sat i sat i pol, što je između šest i osam sati poziranja. S kraljem je to bilo u intervalima od 45 minuta, strogo određeno, sve skupa tri ili četiri sata', kaže mi Cooke o potankostima procesa.
Najveći Yeov portret ikad
'Što se tiče dimenzija, mislim da je to najveći portret koji je Jonathan naslikao. Propisali su ih suknari, a slika je morala ispuniti predviđeno mjesto u njihovoj dvorani. Zapravo smo se morali držati samo te upute. Ono što ga razlikuje od većine kraljevskih portreta to je da je 'odrezan' u području nogu - što ga na neki način čini intimnijim. Sve su to bile Jonathanove odluke, imao je umjetničku slobodu', nastavlja Cooke svoje izlaganje o uvjetima rada koje je Yeo imao.
'Prije nekoliko tjedana portret nam je vraćen u atelje. Imali smo neko vrijeme da se rastanemo od slike s kojom smo živjeli dvije godine, velikim crvenim objektom u hodniku. Zatim je izložena u jednoj galeriji, a tijekom ljeta bit će izložena u palači, u kojoj je mogu vidjeti svi zainteresirani. To je zanimljiva stvar vezana uz portrete - godinama radite na njima i onda odu živjeti novi život drugdje', završava Cooke priču o slavnom portretu.
Kako Yeo bira modele?
Zatim se penjemo na kat, u dvoranu za sastanke, u kojoj se nalazi nekoliko izabranih Yeovih portreta. Na zidu prepoznajem Idrisa Elbu i Stephena Frya. Zanima me kako Yeo donosi odluku koga će naslikati, odnosno radi li se također o narudžbama.
'Većinu portreta slavnih osoba nitko nije naručio, nego ih je Jonathan upoznao i zamolio da ih naslika. Također, većina portreta nisu oni slavnih osoba, ali su dobili najviše pažnje. Naravno, većina našeg prihoda dolazi od naručenih portreta. Ljudi nam se jave, a mi im damo cjenik. Slavni ljudi obično to ne rade. S druge strane, portret političara Tonyja Blaira naručio je odvjetnički ured u kojem je prije radio', otkriva mi Cooke.
'Jonathan je velikodušnog i toplog duha te se brzo sprijatelji s ljudima, bili oni s kraljevskog dvora, bili beskućnici. Ljudi se vole družiti s njim, gledam to već 17 godina! S time dolaze i brojne prilike pa stalno upoznaje zanimljive ljude. Ako mu je netko jako zanimljiv, ako ima 'ono nešto', predloži mu portretiranje. Nije to uvijek formalno', nastavlja Cooke.
Masterclass za amatere
'Ima i drugačijih slučajeva. Prošle godine javio nam se BBC za svoj serijal o kreativnim procesima umjetnika, što je bila prilika da se javimo zanimljivim ljudima i predložimo im snimanje portretiranja. Postoji i online platforma na kojoj umjetnici drže masterclass, odnosno izlažu svoju vještinu u seriji predavanja. To se također plaća i postoji ogromna količina umjetnika amatera diljem svijeta koji su spremni platiti takvo što. Sa slikarstvom je lakše nego s, naprimjer, filmskom režijom, mnogo je dostupnije ljudima', završava ovu priču Cooke.
Spuštamo se opet u prizemlje, u kojem se nalazi nešto nalik laboratoriju. Ondje se odvijaju istraživanja i uglavnom ih provodi Cooke.
Yeo i nove tehnologije
'Jonathan je fasciniran mnogim stvarima. Jedna od njih su nove tehnologije, što radimo 'sa strane'. Zato imamo ovu sobu s moćnim računalima, naočalama za virtualnu stvarnost i takvim igračkama. Igramo se i umjetnom inteligencijom. Primjerice, radimo na filtru koji bi učinio fotografije nalik Jonathanovim slikama, a baš je u tijeku izrada jednog za Snapchat. Kao što vidite, spoj smo tradicije i budućnosti', kaže mi Cooke, a meni se čini da je i sam fasciniran eksperimentiranjem.
'Javili su nam se 2016. godine iz Googlea za suradnju na jednom od prvih projekata virtualne stvarnosti povezanim sa slikanjem i crtanjem. Ustupili su nam eksperimentalni softver, čisto da se poigramo. Na kraju se to pretvorilo u projekt trodimenzionalnog skeniranja Jonathanove glave, što mu je omogućilo da sam sebi pozira za portret. Autoportret obično nastaje gledanjem u ogledalo ili korištenjem fotografije. Prije osam godina to je bila potpuno nova mogućnost', otkriva mi Cooke.
'Zatim smo morali smisliti kako dobiti umjetničko djelo iz toga, jer kad skinete naočale - stvar više ne postoji! Radili smo s londonskom kovačnicom koja ima jak digitalni tim. Dakle prenijeli smo digitalnu umjetnost u fizički oblik na vrlo tradicionalan način. Moj su posao, između ostalog, takve stvari. Jonathanu nešto padne na pamet pa ja to istražim', zaključuje detalje ovog aspekta posla Cooke.
Postoji i stražnja soba, u kojoj se nalaze 3D printer i gomila platna. Trenutak je da pitam Cookea kako je započela njegova suradnja s Yeom i što je sve radio, odnosno što sve radi danas.
'Kao što rekoh, radim ovdje već 17 godina, došao sam dok sam još studirao. Školovao sam se za slikara. To je rijetkost, jer većina umjetničkih studija počinje primijenjenom umjetnosti, ponude vam široku paletu vještina, a tek se potom specijalizirate. Da bih diplomirao, morao sam se javiti nekom umjetniku i odraditi praksu. Pukom slučajnošću to je bio Jonathan, a za početak sam mu bio slikarski asistent', započinje Cooke.
Kako je biti šegrt slikarskoj megazvijezdi?
'Biti slikarski asistent nije kao nekad. Šegrti ne dolaze u ateljee da bi naučili slikati na isti način kao umjetnik kako bi mogli raditi portrete umjesto njega. Zapravo sam učio njegov proces slikanja da bih mu pomogao pripremiti platna za slikanje portreta. Na platnu je obično sedam-osam slojeva boje prije nego Jonathan počne raditi na portretu, čime se dobije dubina. On rijetko slika preko čitavog platna, mnogo toga izostavi, stoga pozadina mora biti zanimljiva, da se nešto događa', otkriva mi Cooke.
'Radim na puno platna istovremeno. Jonathan mora biti u prilici izabrati između 50 i 60 oblika i boja, ovisno o tome tko je osoba koju portretira. To štedi mnogo vremena, a uljane boje, kojima radimo, dugo se suše, nekad i do tjedan dana. Kada smo zaposleni, istovremeno radi na pet-šest slika. Takav je njegov kreativni proces i želi moći prijeći na drugu sliku ako 'zapne' na prvoj. Kad sam tek došao, počelo je delegiranje zadataka, u čemu sam polako napredovao. S vremenom sam se odmaknuo od jednostavnih stvari i postao svojevrstan menadžer ateljea. Istovremeno sam radio na svojim slikama, ali to je postalo preteško, dogodio se život, stvari poput obitelji i hipoteke', iskren je Cooke.
Opet se penjemo stepenicama i ulazimo u središnji prostor ateljea, mjesto u kojem je umjetnik obično prisutan. Danas ga nažalost nema, no Cooke je sjajan vodič, otkriva mi sve.
'Radimo i printove slika Jonathanovih slika u raznim veličinama i tehnikama. Postoje digitalni printovi visoke kvalitete, ali i mnogi drugi, recimo litografija. Obično se rade određene količina printova, to se zove edicija. Naše edicije obično imaju između 20 i 50 primjeraka te se oni numeriraju i potpisuju. Nekad dodamo i Jonathanov završni touch kistom da bi ti printovi dobili na individualnosti. Oni su, naravno, dostupniji ljudima od pravih slika', govori mi Cooke.
'Moja sadašnja uloga je biti, nazovimo to tako, Katica za sve. To mogu biti razgovori s tvrtkama koje printaju i razgovori s tvrtkama koje uokviruju. Možda radimo na nekom novom projektu, što je često moja zadaća. U posljednje vrijeme igramo se glitch artom. Bavim se i svim aspektima logistike, kao što je slanje djela po svijetu, arhiviranje, suradnja s muzejima, kustoski posao... Ponekad izdamo knjigu, a to je dosta posla. Jonathan je šef, a ja mu pomažem', kaže pa pomalo privodimo kraju ovaj obilazak.
Za sam kraj, zanima me nedostaje li Cookeu vlastita umjetnička praksa, a on mi govori sljedeće: 'Nikad nisam dovoljno radio na tome da stvar postane ozbiljna, održiva. Malo ljudi uspije u tome, a većina odustane. Jonathan je imao mnogo sreće. S druge strane, to je i dalje u meni, uživam u slikanju. Ovaj posao me ispunjava jer svakodnevno sudjelujem u kreativnim procesima. S vremenom sam shvatio da volim suradnički tip posla. Također sam DJ sa strane, što me dodatno ispunjava. Vjerojatno bi bilo drugačije da sam našao klasični uredski posao. Jednostavno nisam bio za umjetnički put, to je usamljenički posao, a ja sam jako društvena osoba. Ipak, i dalje se pomalo igram...'