Radića se opisuje kao umjetnika koji je uspio udahnuti novi život štafelajnoj slici i ostvariti klasičnu kvalitetu autentično suvremenim slikarskim postupkom, a on sam svoje stvaralaštvo doživljava kao nešto što dolazi 'iz srca'.

'Ja sam čovjek koji voli slikati, nisam postao slikar da bih bio veliki umjetnik i protumačio velike istine ostatku svijeta, a ako se ono što slikam nekom sviđa nitko nije sretniji od mene', rekao je Radić uoči otvorenja svoje retrospektive.

Rođen u Kostajnici, pejzaži tog kraja trajna su mu tema, a umjetnik kaže kako bi mu bilo sasvim dovoljno kada bi ga pamtili kao slikara 'trokuta' na potezu Kostajnica-Petrinja-Sisak.

Obuhvativši sva razdoblja njegova stvaralaštva, raznolikost kreativnih postupaka, motivskih i metijerskih preokupacija, izložba ipak pokazuje puno više i, kako Radić ističe, u mnogim ga stvarima dobro prati iako ima zbog prostora dosta toga nije moglo biti izloženo, poput crteža i akvarela.

'Puno mi znači izlagati u Modernoj galeriji, no s obzirom na to koliko sam slikao, prostor mi je čak i premali da bih cjelovito prikazao svoj opus', napomenuo je.

Radić smatra kako je zapravo riječ o kritičkoj retrospektivi po izboru povjesničarke umjetnosti Ivanke Reberski, koja mu je svojim velikim iskustvom pomogla da pronađe mjeru između onoga što predstaviti javnosti.

Reberski izložbu nije izložbu koncipirala kronološki, nego po segmentima. 'Davorin Radić je izvanredna umjetnička osobnost vrlo raznolikog slikarskog i kiparskog opusa koji je diferenciran na različite segmente koji često nisu apsolutno povezljivi, nego toliko disparentni da sam i u koncepciji prikazala tu veliku raznolikost', rekla je Reberski.

Objasnila je kako se dio izložbe odnosi na njegove najranije početke i nastavlja se njegovim vizionarnim slikarstvom motivički vezanim uz mitologiju koje završava s apstrakcijom, dok je drugi dio izložbe okrenut stvarnosti. Tu su dijelovi njegova pejzažnog opusa vezanog uz rodnu Kostajnicu, potom portreti i autoportreti kao umjetnikova vezanost uz njemu blizak intimni svijet te urbana ikonografija Zagreba u kojemu živi i radi.

Značajan dio izložbe posvećen je portretima i autoportretima, za koje Radić kaže da nisu nastali zato što bi on sebe jako volio, nego bi slikao kada nije imao modela, a na kraju su te slike sasvim prirodni dio opusa i pokazuju njegove fizičke i duhovne promjene kroz vrijeme.

Reberski ističe kako ne zna niti jednog slikara moderne i suvremene hrvatske likovne scene koji je toliko posvećen portretnom i autoportretnom slikarstvu. 'Ovo je samo jedan reprezentativni izbor njegova velikog korpusa, no on je u recentnom vremenu naš najznačajniji portretni slikar, ne samo po veličini nego i po kvaliteti', ustvrdila je.

Radićeva izložba je organizirana u sklopu ciklusa Slikarske retrospektive Moderne galerije, a prati je opsežni katalog. Bit će otvorena do 4. prosinca.