U finale književne nagrade tportala ušli su Ivana Bodrožić (Sinovi, kćeri, Hermes naklada), Ivan Vidak (Radio Siga, Sandorf), Zoran Ferić (Putujuće kazalište, V.B.Z.), Darko Šeparović (Pristanište, Fraktura) i Želimir Periš (Mladenka kostonoga, Naklada OceanMore).

Ivani Bodrožić posebno je drago, ističe, to što ulazi u finale s romanom kojim je pokušala posredstvom literarnog iskustva i empatije 'pridobiti čitatelje da razmisle o vlastitim zatvorenostima i zaključanostima, pa onda tako i društvenim, jer izgleda da je to jedna od glavnih tema koje nas danas diraju, kojima se moramo baviti i za koje je važno da ih budemo svjesni'.

O zaključanosti, društvenoj, obiteljskoj i intimnoj, u ovom romanu Bodrožić govori kroz tri perspektive: kćeri koja ostaje nepokretna nakon nesreće, sina zarobljenog u tijelu koje ne osjeća svojim te majke koja nosi teret generacija. Najnoviji roman autorice romana 'Hotel Zagorje' (po kojem je nastala i uspješna kazališna predstava) i 'Rupa' isprika je 'svima koji su bili prisiljeni živjeti u Hrvatskoj u vrijeme donošenja Istanbulske konvencije, a posebno onima nad kojima se sustavno vršilo nasilje'.

'Prezadovoljan sam, naravno, ulaskom svog romana u finale tportalove književne nagrade za ovu godinu. To je romanu osiguralo popriličnu vidljivost i nadam se da će potaknuti ljude da ga pročitaju. Za mene bi već to bio velik uspjeh: da se ljudi zainteresiraju. U današnje vrijeme - svatko tko čita, dobro zna to - izdvojiti svoje vrijeme za čitanje neke knjige velik je luksuz. Zato ljudima više nego ikad treba određeni putokaz koji bi im pomogao da iz mora knjiga izdvoje one koje im se čine interesantne. I to je, ustvari, najveća vrijednost ovog natječaja. Kako god da finale završi, neću biti nezadovoljan. Naći se u ovako uvaženom društvu, u ovakvoj konkurenciji, čast je sama po sebi', kaže Ivan Vidak (1981.), a u finale tportalove književne nagrade ušao je svojim romanom prvijencem 'Radio Siga', u izdanju Sandorfa, fikcionalnom biografijom Kalmana Gubice, seoskog dobošara iz sela Siga na vojvođanskoj obali Dunava.

'Nakon što uoči Drugog svjetskog rata preživi udar munje suočit će se s posljedicama i okolnostima kakve nije mogao ni sanjati… U Vidakovu svijetu električnog magičnog realizma jedna lokalna pripovijest i njezin historijski resantiman poprimaju čudnovata obilježja, a njezin se glavni junak, u specifičnoj deklinaciji života, opire najraznovrsnijim diktatima...', stoji u uredničkoj najavi romana, čiji središnji dio zauzima Drugi svjetski rat.

Taj je rat zauzeo i velik dio romana Zorana Ferića (1961.) 'Putujuće kazalište', kompleksne obiteljske sage u kojoj je kroz prošlost autorove obitelji ispričana i povijest 20. stoljeća. Stotinjak godina, tri rata, niz potresnih ljubavnih priča, nacionalna i ideološka mržnja... funkcioniraju i kao tipična porodična povijest za prostor bivše Jugoslavije, a i šire. Uz ratove, koji su prorijedili obiteljsko stablo u koje su uz nemale peripetije uskakali Drugi, tu su i bolesti koje u tragedije pretvaraju niz obiteljskih ljubavnih priča.

Autor zbirki priča ('Anđeo u ofsajdu'...), romana ('Kalendar Maja', 'Na osami blizu mora', 'Smrt djevojčice sa žigicama'...) i zbirke kolumni, Ferić velikim smatra sam ulazak u finale, zahvaljuje žiriju, čestita ostalim autorima i poručuje: 'Svi skupa, nadamo se.'

Posve drukčiju ljubavnu priču, odnosno priču o raspadu jednog odnosa, donosi roman 'Pristanište' Darka Šeparovića (1987., Vela Luka). Pišući ga, priznaje Šeparović, uvijek je postojao strah da 'roman koji nije pisan u dominantnoj struji stvarnosne proze neće doći do šire čitateljske publike, ali ulazak u finale sigurno će baciti svjetlo na ovu knjigu i omogućiti tom tekstu da dođe do šire čitateljske publike'.

'Pristanište' je drugi roman ovog Korčulanina, koji je u prozne cipele ušao romanom 'Krvotok' iz 2018. Autor je zbirke poezije 'Autopilot' (Algoritam, Zagreb, 2015.). Glavni lik 'Pristaništa', nakon razlaza s djevojkom, odlučio je pretvoriti kuću u brodogradilište pa skidajući drvene podove, okvire vrata i prozore u tajnosti gradi brod. U njegovoj opsesiji (drvom, vremenom...) upoznajemo i netipičan, sumoran Mediteran, a pjesnički precizno rađen tekst zaokružuje začudnim završetkom.

Pravim postmodernističkim eksperimentom pak među finalistima iskače Zadranin Želimir Periš (1975.), čiji roman 'Mladenka kostonoga' izdavač (Naklada OceanMore) predstavlja kao 'iznad svega, potresnu priču o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci'. Priču o sudbini Gile, devetnaestostoljetne vještice i vidarice, Periš plete na 500 stranica kroz 'svoje(glave)-priče, od kojih svaka doseže katartički (anti)klimaks, kao inkvizicijske zapisnike, propovijedi, enciklopedijske članke, recepte, glazbene kritike, etnološke zapise, pastoralu, interaktivnu igru… nerijetko ih parodirajući'.

Periš kaže kako je kao autor 'debele knjige sve svoje misli, ideje, sve komentare, sve što je imao reći već zapisao' pa mu je jako teško 'organizirati misao koja nije stvorena da bi bila zapisana' te je svoj komentar ulaska u finale - ispisao slovima.

Autor je zbirke priča 'Mučenice', romana 'Mima i kvadratura duga' i 'Mima i vaše kćeri' te zbirke pjesama 'x'.